Archive: Kolumna Subscribe to Kolumna

S obzirom da je sutra 12.rebiul-evvel donosimo vam zanimljiv recital za učešće u mevludskim programima. Autor je Seid efendija Aščić koji je sin prvog predsjednika Medžlisa Kalesija, koji se 1960.godine zvao Odbor IVZ Rainci. Aščić je napisao mnoge prigodne stihove i recitale, a najviše ih ima o mevludu.      

– Ako je Vlada RS-a prekinula saradnju sa SIPA-om, od danas ja prekidam bilo koju vrstu saradnje sa saobraćajnom policijom RS-a! Oni nemaju mandat da kontrolišu moju brzinu, jer su jednonacionalna policija! Svako zaustavljanje moga vozila smatrat ću protivustavnim! Istoga dana kada je Vlada RS-a, djelujući potpuno neracionalno, vidno zarobljena u kandžama predsjednika entiteta-republike Milorada Dodika, objavila da prekida saradnju sa SIPA-om i drugim državnim sigurnosnim agencijama, na društvenim mrežama se pojavio ovaj status povratnika u RS, izazivajući u prvi mah humoristične komentare. Međutim, uskoro će se pokazati da za smijeh nema mjesta. Vlada RS.a je izdala jasnu naredbu da MUP RS-a mora spriječiti ulazak SIPA-e i dugih agencija u institucije ovoga entiteta, najavivši

Naš Plemeniti Uzdržavatelj nam daje i život i smrt. Sa rođenjem djeteta rađaju se i ljudske osobine, i sasvim je prirodno, Allahov je emr da bude tako, što svako ljudsko biće ima instikte, emocije i nagon za uvažavanje i održanje u životu. Čovjek ima svoje tjelesne i duševne potrebe i one su jednako važne i snažno se uvjetuju. Zanemarivanjem fizičke strane života, čovjek se pretvara u degenerika, a neispoljavanjem svoje duhovne strane, on redovito obolijeva i na srcu i na duši. Ono što valja znati je to da islam ne stavlja zabrane na čovjekove emocije i strasti u granicama Allahovog zakona- Šerijata. Naprotiv, ova vjera podržava zakonsku reprodukciju ljudske vrste i zabranjuje celibat univerzalnoj zajednici muslimana. Musliman u svom šerijatskom privatnom bračnom životu

Kad je ono prononsirani četnik Risto Đogo na paljanskoj uzratnoj TV (Kana S ili C ) otpočinjao  četnički dnevnik sa pokradenim tespihom, obrćući ga i izgovarajući: Sokolje, Sokolje, Sokolje, i gužvajući ahmediju nekog našeg, već na svirep način ubijenog imama, bilo mi je došlo da svisnem od bola- neprebola. Bio je to gaženje i skrnavljenje po čistoti naše vjere, po čistoti bijele ahmedije, bilo je to gnjusno tabanje po onom čistom imamskom govoru i prakticiranju islama.I nije se samo Đogo igrao  islamskim simbolima i islamskim integritetima. Pamti naš muslimanski svijet i Maria Ilijaševića koji je danima nosao ahmediju našeg ubijenog imama i tako naše islamske vrijednosti pokušao  srozati na najmanju moguću vrijednost. Bijela ahmedija ( čalma) koju nosi svaki

Eho netom okončane Investiciono – razvojne konferencije u Srebrenici još odzvanja medijskim, ali i sveukupnim javnim prostorom u Bosni i Hercegovini i zemljama u komšiluku i susjedstvu. Harmonični zvuk pozitivnih tonova ostat će malo duže u ušima u ovdašnjoj javnosti, ali će se pronositi ponajduže među Srebreničanima. Onima u poslijeratnoj Srebrenici, ali i onima koji se nisu u Srebrenicu vratili i razasuti su diljem Federacije BiH, pa i širom svijeta. Uprkos skepticima i onim sumnjičavima koji sumnjaju u dobre namjere učesnika konferencije, dva su izuzetno važna segmenta koje je ovaj skup najvažnijih ličnosti iz političkog života ispunjena: jedinstveni stavovi s porukom da Srebrenica može odašiljati i drugačije vibracije u eter, i finansijska podrška koju su najavili

Piše: ENVER ALIĆ   Premijeru Vučiću, U mjesecu novembru 2015. godine ličite mi na osobu koja pokušava popraviti srpskobošnjačke odnose. Bili ste u Sarajevu i prilikom posjete Vijeću ministara BiH, izrekli ste niz biranih izjava koje mogu ući u Vašu  vlastitu antologiju izražavanja. Vaše izjave su, možda,  neko taze osvježenje za sve nas. Lijepo nas njima zabavljate. Nadam se  da su bile temeljito iskrene. Bez laži,  koje Dobrica Ćosić  slavi kao srpsku vrlinu. Vi ste vjerovatno odustali od Ćosićeve doktrine. Nadam se da jeste. Izjavili ste da na Balkanu rata neće biti. Vi ste rekli da mi Srbi i Bošnjaci  volimo kukati i izražavati se negativno. Usto, rekli ste i da će uvijek biti usijanih glava koje imaju puste snove. Vi ste, rekao bih javno,  za sveopće

Đahkad mi prahne da vam, bratani moji, zborim o džamijama kojih više nema i o insanima kojih više nema među nama živima, a imali živu aktivnost u pospremanju  naše muslimanskobošnjačke duhovne i kulturne razvrhe. Eto, prahnulo mi je da fikra moja, sa  margine  jedne kulturne manifestacije u Kalesiji, neposredno prhne na rijeku Drinu i da hajevijeta unesem u pamet muslimansku, u um bošnjački, u srca naša što sjetu nose na tarih naš obihmaljeni i inim harabatima zatomljeni. Hoću da avazile kriknem o  zgodama i nezgodama nekih insana iz naše nedavne prošlosti. Hoću sada i ovdje da iznjedrim odu Hifzi efendiji Suljkiću, ljubitelju islamskoga dina i mrzitelju naše bošnjačke kulturološke površnosti. Pazarni dan u Zvorniku Svašta pamtim. Pamtim i da je birvaktile svijet