Bez obzira na datum i vrijeme, ponekad smo izgubljeni u svemu. Bez obzira ko je oko nas ili ko se pojavljuje možda čak i prvi put, mi smo izgubljeni. Ne znamo koliko je sati, a gledamo u sat. Ne znamo koji je dan, a kalendar se nalazi iznad našeg radnog stola. Bez obzira na dešavanja oko nas čak i velike stvari kada se dogode ne osjetimo i ne dobijamo nikakav osjećaj za sve to što nas okružuje.
Da li jednostavno smo se pogubili u ovom svijetu ili pak ne pronalazimo razlog da ne budemo pogubljeni i da se pronađemo. Neki od nas pokušaju stvoriti svoj svijet, pa se razočaraju. Zaboravljamo koliko je bitno ne propuštati trenutke koliko je bitno imati obzir za sve oko nas i ako to ponekad ne moramo pokazati. Jer jednom neće biti niti tog zidnog sata, niti kalendara iznad radnog
Čuveni beogradski glumac Boris Komnenić preminuo je poslije teške bolesti u 64. godini, prenose mediji u Srbiji.
Komnenića šira javnost posebno pamti kao Sašu Guzu Popadića iz legendarne serije “Bolji život”.
Ovaj prvak drame u Narodnom pozorišu u Beogradu rođen je 29. marta 1957. godine u Puli. Posle gimnazije, koju je završio u rodnom gradu, upisao je Fakultet dramskih umetnosti, a član Narodnog pozorišta u Beogradu postao je 1984. godine.
Među brojnim filmskim i televizijskim naslovima u kojima je igrao posebno se ističu “Bal na vodi”, “Špadijer jedan život”, “Gore dole”, “Vratiće se rode”, “Miris kiše na Balkanu”, “Sinđelići”, “Apofenija” i drugi.
Brojni mladi ljudi odlučili su svoju budućnost graditi van BiH jer ovdje ne vide perspektivu, ali ima i onih koji imaju nadu da život mogu nastaviti u svojoj zemlji i živjeti od svog rada.
Među njima je i 17-godišnji Jusuf Mašić iz Novog Goražda (RS) koji je već odavno zasukao rukave i počeo raditi.
Vrijedni mladić živi izvan stereotipa kojima su okupirani njegovi vršnjaci. Ne zanimaju ga mobiteli, kompjuteri i video igrice, već uživa u brizi o svom malom životinjskom carstvu u kojem se potrudio da svaki član ima svoje ime.
Iako se bavi proizvodnjom gotovo svih poljoprivrednih kultura, ljubav prema životinjama i plodovi koje donose njegovi ljubimci kaže čine ga najsretnijim.
Naglašava da ljubav gaji prema svim životinjama, ali jednu vrstu ipak izdvaja
Fojnički penzioner Ramo Bejzić (67), sevdalija i bivši nastavnik razredne nastave, ima nesvakidašnji talent.
– Na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu profesor psihologije otkrio je da mogu istovremeno pisati objema rukama isti tekst i razgovarati. Osim toga, iako sam težak više od 100 kilograma, još mogu na jednoj ruci uraditi nekoliko sklekova – kazao je Bejzić, tvrdeći da „puca od zdravlja“.
I u 67. godini može raditi razne zahtjevne vježbe.
Radio 41. godinu
Penziju je zaradio radeći 41 godinu i jedan mjesec. Nijedan dan nije bio na bolovanju. Sakuplja ljekobilje i pravi sebi čajeve, kao i prijateljima. Snimio je tri CD-a i uvijek je spreman društvu zapjevati sevdalinke, pa ga zato neki ga zovu i Fojnički Pavaroti.
– Sevdalinku volim
Armin Muzaferija za Dan nezavisnosti svim Bosancima i Hercegovcima poklonio je kompoziciju “Studen vodo” koju je snimio sa Sarajevskom filharmonijom predvođenom Samrom Gulamović.
Tekst za “Studen vodo” potpisuje Milena Ludajić, muziku Alen Lemešević koji je aranžman uradio zajedno sa Mišom Krpom, Jocom Savićem i Adnanom Mušanovićem. Za videozapis je bila zadužena Gotiva, kostime Janja Stijepić, Zaffer by glamur dizajn, a tehnička podrška bila je agencija Produkcija.
– Ponosan sam na ovaj projekat. Mnoge lijepe stvari su mi se desile u karijeri, ali uraditi kompoziciju sa Sarajevskom filharmonijom je velika čast i u umjetničkom smislu, ali i ljudskom, jer je prije svega čine divni ljudi sa kojima je bilo
Volim mart. Volim sve sto donosi sa sobom. A donosi proljeće i ljubav. Da, ljubav. Znate onu iskrenu i čistu. Najljepšu. Čak sam negdje i pročitala da se početkom proljeća najviše parova zaljubi. Pa i mi smo. I naša je ljubav bila baš takva. Čarobna i čista. Poput rose koja okupa prvo proljetno cvijeće. Takvi smo bili i nas dvoje okupani ljubavlju koja je bila jača od svega. Nekako s proljeća bude se osjećanja, polako sustižu sjećanja, a srce postaje lomljivo poput latice crvene ruže. Ah, ta crvena ruža. Znao si da volim ruže. I to crvene. Dugo sam čuvala tu tvoju prvu ružu koji si mi ubrao. Iako je nakon određenog vremena uvela, čuvala sam je. Za mene je bila još jedna uspomena na tebe i dokaz ljubavi. Znaš, i moje srce je poput te ruže. Dok te voljelo bilo je
Magistrica matematike, oksfordski student, 23-godišnja Neira Kurtović jedna je u nizu bosanskohercegovačkih talenata, koja budućnost gradi u dijaspori. Radi u centru svjetske finansijske moći “City of London”, njeno prvo radno mjesto. Površnim pretraživanjem na internetu može se pronaći da Neira spada u red najboljih matematičara u svijetu, nagrađivana na raznim takmičenjima.
Ta mlada Sarajka od malih nogu voljela je rješavati matematičke zadatke i logičke zagonetke. Ljubav prema matematici prirodno ju je vodila ka takmičenjima.
– U osnovnoj školi sam osvojila prvo mjesto na Federalnom takmičenju, zbog čega mi je ponuđena stipendija na Sarajevo Collegeu. To mi je omogućilo dodatne pripreme i prisustvovanje matematičkim kampovima, koji su pomogli da unaprijedim
Nakit, vezice za dude, tespihi sa imenom, broševi samo su neki od radova Almire Omerović iz Dubnice. Sa izradom nakita počela je nedavno, a već ima planove o proširivanju njenog malog biznisa. Nakit koji izrađuje može se nositi u svim prilikama, a rado osluškuje želje kupaca i prati njihov stil.
Naša sagovornica istakla je da vodi računa o svemu, o svakom detalju, kako bi njen nakit na kraju izgledao baš onako kako kupac želi. U narednom periodu posvetit će se više izradi ručnih radova za djecu.
Almira je rodom iz Novog Travnika, a prije sedam godina udala se u Kalesiju. Kada je postala majka željela je svaki trenutak provesti sa djecom, pa je pronašla način kako da ima dovoljno vremena za porodicu, a s druge strane i da uživa u svom hobiju.
Najviše vremena
Međunarodni filmski festival djece i mladih u Busanu (BIKY) u Južnoj Koreji najboljim crtežom je proglasio crtež iz Sarajeva autorice Ilhane Šabanović.
U okviru saradnje kreativnih gradova filma iz cijelog svijeta, festival u Busanu poziva mlade da crtaju na zadanu temu za festival, a od prije dvije godine kreativnim gradovima filma pridružio se i grad Sarajevo, koji je dobio status kreativnog grada filma UNESCO-a.
Zahvaljujući saradnji Busana i Sarajeva, Sarajevo grad filma UNESCO-a svake godine poziva mlade da sudjeluju u konkursu za najbolji crtež.
Crtež Ilhane Šabanović, 11-godišnje učenice Osnovne škole “Behaudin Selmanović” iz Sarajeva, ove godine je proglašen najboljim od svih kreativnih gradova filma koji su učestvovali na konkursu. Crtež će biti
Nekolicina građana Tuzle danas je na pasareli koja spaja uže gradsko jezgro sa Panonskim jezerima otkrila ploču sa nazivom “Most Panonskog mornara – Đorđe Balašević“.
(FOTO:Ahmed Bešić – Anadolu Agency )
Inicijativa je pokrenuta na društvenim mrežama, a podržao ju je veliki broj građana koji smatraju da upravo ovaj most koji povezuje gradski park i kompleks Panonika treba nositi ime nedavno preminulog Balaševića, jer je i on spajao ljude kroz svoju muziku i stihove.“Čija god je ovo inicijativa za mene je fenomenalna, ja sam oduševljen. Ovaj most koji spaja grad i Panonicu je simbol spajanja dobrih ljudi. Balašević je to sigurno bio. Vjerujem da će se ovaj most zvati po Balaševiću, a inicijativa da se usvoji. Ko god je humanista i dobra osoba