Rekord od 3777 ispaljenih granata na Sarajevo, u jednom danu, uknjižen je 22. jula 1993. godine. Granate su napravile ogromnu štetu, a najveću štetu su pretrpjeli civilni, kulturni i vjerski objekti. Ubijani su ljudi, rušeni civilni, kulturni, vjerski objekti, pa čak i bolnice. Za vrijeme opsade Sarajeva, prosječno je palo 329 granata dnevno na Sarajevo.
Tokom opsade Sarajevo, koja je trajala četiri godine, u brdima oko Sarajeva bilo je stacionirano 120 minobacača i 250 tenkova JNA, koji su poslije dospjeli u ruke vojske Republike Srpske. Cilj im je bio mučenje glađu i demoralizacija stanovništva na najokrutnije načine. Strašan primjer je masakr na otvorenoj tržnici Markale kada su u februaru 1994. godine granate, ispaljene sa srpskih položaja na Špicastoj stijeni, pogodile
Na 74. dodjeli Oskara za najbolji film u 2001. godini, 24. marta 2002. u Kodak teatru (Hollywood, Kalifornia). Bosanskohercegovački film “Ničija zemlja” režisera Danisa Tanovića dobio je Oskar za najbolji strani film.
Ničija zemlja (No Man's Land) je bila u konkurenciji sa filmovima Amélie (Francuska), Elling (Norveška), Lagaan (India) Son of the Bride (Argentina). Nagradu su uručili Sharon Stone i Johna Travoltu.
Ničija zemlja / No Man's Land
Izmneđu rata i mira, humora i mržnje, zarobljavanja i predaje, života i smrti – nalazi se ničija zemlja. Smješten u nezaboravnom rovu bosansko-srpskog sukoba ovaj “zapanjujuči” (Chicago Tribune) film pripovijeda priču o trojici vojnika uhvačenih između dviju crta bojišnice. Prozvan “jednim od najboljih
Himzo Polovina jedan od najboljih i najpopularnijih izvođača tradicionalne bosanskohercegovačke sevdalinke, ali i tekstopisac, kompozitor, odličan poeta i doktor – specijalista neuropsihijatar.
Rođen 11. marta 1927. godine u Donjoj Mahali, u Mostaru. Kao dječak je sticao prva pjevačka saznanja od svog muzikalnog oca Mušana, koji je veoma dobro svirao šargiju. Otac Mušan je volio pjesmu pa bi Himzu sa svojom braćom i sestrama poredao ispred sebe i tjerao da pjevaju u jedan glas. Često ih je savjetovao da idu u Muslimansko društvo “ITIHAD”.
Pored značajnijeg učešća u dramskoj sekciji M.D. “ITIHAD” tu je usavršio svoje recitatorske mogućnosti. To je bilo između 1935. i 1940. godine. Pred sam Drugi svjetski rat je počeo da uči violinu kod poznatog
Iako se vjeruje da iza glumaca ne ostaje ništa, za razliku od projektiranih građevina arhitekata, napisanih književnih djela pisaca, ukomponiranih muzičkih nota kompozitora, “gospodin glumac”, kako su ga sugrađani prozvali, Rejhan Demirdžić u naslijeđe svom gradu ostavio je mnogo toga. Ostavio mu je tradiciju, kulturu, umjetnost. Ostavio mu je identitet.
“Umjetnik mora dio sebe pokloniti svom pozivu – dio svog privatnog života i emocija. Za sebe mogu slobodno reći da sam pola svog života, svoje ličnosti, individualnosti, poklonio teatru. Zbog toga mi nikad nije bilo žao i, kad bih bio u prilici da opet biram, izabrao bih glumu”, rekao je svojevremeno Rejhan Demirdžić. I zaista, skoro četiri decenije svog života Demirdžić je posvetio glumačkom pozivu, promijenivši
Prošle godine,na današnji dan u Kalesiji vladala je prva euforija. Posljednji dani zimskog raspusta prošle godine su se provodili na brdu Branjevac u zaseoku Kurtići u Prnjavoru. Snijeg “na sve strane”, svi žurili na održavanje skokova na Branjevcu.
Svi su uživali u skokovima onih najhrabrijih koji se odlučiše pokazati svoje vještine. O Branjevačkim skokovima dugo se pričalo, a dogovarlo se da se vidimo i do godine. Međutim ove godine nismo imali priliku uživati u zimskim igrama jer nam za ovakve aktivnosti nema snijega.
Januar 2018.godine skoro pa je prošao bez snijega. Ostaje nam da se nadamo da će slijedeće godine opet biti snijega i skokova do tada pogledajte video NEON Televizije
Elizabeta Kotromanić, rođena 1340.godine, bila je kćerka bosanskog bana Stjepana II i poljske princeze Elizabete Pjast.
Ban Stjepan II odbio je bračnu ponudu srpskog cara Dušana, koji je želio oženiti svog sina za Elizabetu. Tada ban Stjepan II šalje Elizabetu na dvor ugarske kraljice Elizabete, majke ugarskog kralja Ludovika. Nakon smrti prve Ludovikove žene, Maragarete, kraljica Elizabeta i ban Stjepan II ugovaraju brak između Ludovika i Elizabete, jer je ban smatrao ovaj brak dobrim političkim potezom.
Brak je sklopljen 20. juna 1353. godine, međutim Elizabeta Kotromanić nikada nije okrunjena, kako je to bio običaj u Ugarskoj i Poljskoj. U braku s Ludovikom, rodila je tri kćerke, Katarina, Marija i Jadviga. Međutim prvorođena kćerka Katarina umrla je s osam godina.
Nakon
Na današnji dan, prije 76 godina, u Tuzli se odigrao historijski događaj koji predstavlja paradigmu borbe za suživot na ovim prostorima. Ustaški Tajni odbor za istrebljenje Srba i Jevreja u Tuzli planirao je da 6. januara 1942., na Badnje veče, minira Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice i pobije okupljene vjernike, a planirane su likvidacije i u Srpskoj varoši.
Za ovu informaciju je saznao tuzlanski muftija Muhamed Šefket ef. Kurt koji je, sa grupom uglednih Tuzlaka, zatražio hitan prijem kod njemačkog komandanta grada, potpukovnika Wista, i od njega energično zahtijevao da onemogući zločin.
Njemačka komanda je, iz svojih interesa, odmah istakla plakat sa upozorenjem da – “niko ne smije nikoga zlostavljati, oduzimati ili rušiti tuđu imovinu i dirati živalj koji
Danas se navršava 25 godina od smrti brigadnog generala, heroja oslobodilačkog rata, Hajrudina Mešića koji je život izgubio u Nezuku u pokušaju uspostavljanja koridora ka opkoljenoj Kamenici.
Njegovi saborci kažu kako bi, da je Hajro poživio, taj koridor sigurno bio probijen. Teško je to tvrditi, ali da je tada probijen koridor, vjerovatno se 1995. godine ne bi desila Srebrenica-kažu saborci.
Hajrudin Mešić, sin Mehe i Zejfe, rođen je 1959. godine u Ugljeviku. Kapetan Hajro. Zmaj od Majevice. Brigadni general. Zlatni ljiljan. Heroj oslobodilačkog rata. Jedan od najvećih bosanskih sinova.
Osmogodišnju školu završio je u Srednjoj i Donjoj Trnovi. Po završetku osnovne škole pohađao je i završio podoficirsku školu JNA u Sarajevu. Tokom službe u JNA, završio je vojnu
Prvi predsjednik Predsjedništva BiH, dugogodišnji član Predsjedništva BiH i počasni predsjednik Stranke demokratske akcije Alija Izetbegović ukopan je 22. oktobra 2003. godine, po svojoj želji, na Šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu, uz najveće državne i vojne počasti.
Spuštanjem tijela rahmetlije u mezar, koje je popraćeno paljbom počasnog stroja Vojske FBiH i topovskom paljbom, okončan je “ovosvjetski život” Alije Izetbegovića.
Tijelo Alije Izetbegovića prevezeno je 22. oktobra 2003. godine rano ujutro, iz “Bakija” u zgradu Predsjedništva BiH, gdje je do 13,30 sati bilo izloženo u svečanom salonu. Tu su prvu i zadnju počasnu stražu držali tadašnji član Predsjedništva BiH Sulejman Tihić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH Adnan Terzić, komandant
Sulejman Tihić je rođen u Bosanskom Šamcu 26. novembra 1951. godine. Pravni fakultet u Sarajevu je završio 1975. godine nakon čega je radio kao sudija i javni tužilac u rodnom gradu, a nekoliko godina se bavio i advokaturom. Član SDA je bio od njenog osnivanja 1990. godine. U stranci je obavljao nekoliko funkcija da bi na Kongresu stranke 13. oktobra 2001. godine bio izabran za njenog predsjednika. Na tu stranačku funkciju je biran još dva puta, na kongresima 2005. i 2009. godine. U februaru 2013. godine na Konvenciji SDA ponovo mu je potvrđen mandat čelnog čovjeka SDA uz dogovor da će funkciju njegovog zamjenika obavljati Bakir Izetbegović.
Tokom političke karijere obavljao je više važnih funkcija unutar izvršne i zakonodavne vlasti. Između ostalih, 2002. godine je izabran