Žan Marolt, bh glumac, rođen je 25. septembra 1964. godine u Sarajevu. U mlađim danima se bavio sportom, kao junior bio je prvi u BiH, a treći u Jugoslaviji u disciplini bacanje kladiva. U trećem razredu gimnazije povrijedio je leđa, a snovi o sportskoj karijeri su bili završeni.
Nakon završetka Druge gimnazije, odabrao je Elektrotehnički fakultet, ali ideja koja mu se javila po završetku srednje škole, ipak je prevagnula. Prijavio se na Akademiju scenskih umjetnosti, gdje je i diplomirao je 1989. godine. Marolt je od 1992. bio stalni član Kamernog teatra 55 i imao je zapažene uloge u predstavama kao što su Buba u uhu, Umri muški, Kidaj od svoje žene, Ujak Vanja, te u brojnim filmovima i televizijskim serijama.
Dobitnik je nagrade za najbolju glavnu ulogu u TV filmu “Elvis”
Hasan Kikić, književnik i revolucionar, rođen je 1905. godine u Gradačcu. Kikićev život bio je ispunjen velikim stvaralačkim naporom, produktivnog književnog stvaraoca na strani socijalno obespravljenih i potlaćenih.
Učiteljsku školu je pohađao u Derventi i Zagrebu, radio kao učitelj u Pašinom Konaku (Hajdarevići) u okolini Zavidovića, Rogatici, Gornjem Sjeničaku u okolini Vrginmosta (Gvozd) i Pisarovini u Hrvatskoj. Pravni fakultet završio je u Beogradu. 1937. godine je sa Skenderom Kulenovićem i Safetom Krupićem pokrenuo u Zagrebu muslimanski časopis Putokaz. Sa početkom Drugog svjetskog rata odlazi u partizane u februaru 1942. i kao komesar bataljona gine tri mjeseca kasnije. Četnici su ga mučki ubili u zasjedi, na Čemernici 6. maja 1942. godine.
Svoje književno
Mehdin-Senad Hodžić “Kapetan Labud” rođen je u Tuzli 1957.godine. Prije rata, bio je pripadnik MUP-a, radio i živio u Splitu.
1992. godine vraća se u rodnu Tuzlu gdje se priključuje Patriotskoj ligi. Atletski gradjen, inteligentan, pun snage koju je oplemenio borilačkim vještinama, Mehdin se odmah nakon uključenja u Patriotsku ligu svim žarom posvetio formiranju specijalnih jedinica, uporedo radeći na njihovom naoružavanju. Poslije pada Bijeljine Mehdin Hodžić i Hase Tirić, sa jedinicom, dobro naoružanom i opremljenom, odlaze na područje Sapne i Teočaka u namjeri da prvo pomognu Almiru Ništoviću u odbrani Kule-Grada, a onda i da mobilišu narod ovog kraja. Do Kule-Grada nisu stigli, ali su se u Nezuku sastali sa Hajrudinom Mešićem i njegovim borcima. Tada
Vođa jugoslovenskih komunista i doživotni predsjednik Jugoslavije, umro je 4. maja 1980. u Ljubljani, a sahranjen je u Kući cvijeća na Dedinju u Beogradu.
Josip Broz Tito rođen je 7. maja 1892. godine, u Kumrovecu (Hrvatska). U raznim falsifikovanim dokumentima pojavljivali su se različiti datumi rođenja, pa je tako jedan od njih bio i 25. maj, koji se poslije obilježavao kao Titov rođendan – Dan mladosti.
Osnovnu školu završio je u Kumrovecu (1905. godine), a u Sisku je izučio bravarski zanat (1910.), da bi odmah potom postao član Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije. Nakon toga je radio u Kamniku u Sloveniji, Čenkovu u Češkoj, u Münchenu, u tvornici automobila “Benz” u Mannheimu, u Njemačkom Ruhru, Beču, Bečkom Novom Mjestu, gdje je radio
Zastava i grb Republike Bosne i Hercegovine zvanično su usvojeni 4. maja 1992. godine.
Prva zastava nezavisne Republike Bosne i Hercegovine, zasnivala se na zastavi srednjovjekovne Bosne i bosanske dinastije Kotromanić. Bijela zastava pravougaonog oblika, sa grbom Republike Bosne i Hercegovine u sredini. Grb je replika grba prvog bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića. Plavi štit, podijeljen na dva polja srebrenom dijagonalnom gredom sa po tri ljiljana zlatne boje u svakom polju.
Ova zastava i grb, kao i himna “Jedna si jedina”, bili su zvanična obilježja Republike Bosne i Hercegovine sve do 1998. godine, kada su odlukom visokog predstavnika zamijenjeni današnjom zastavom i himnom, zbog navodnog “isključivanja” Srba i Hrvata, iako zastava, grb i tekst himne nije
Armija Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) bila je zvanična oružana snaga Republike Bosne i Hercegovine (međunarodno priznate i suverene zemlje) za vrijeme agresije na RBiH.
Osnovana je 15. aprila 1992. godine, a taj datum se obilježava kao Dan armije RBiH. Armija je formirana od jedinica Teritorijalne odbrane BiH, i organiziranih dobrovoljaca. Vrhovni zapovjednik bio je predsjednik Republike, a nakon Dejtonskog sporazuma, ARBiH je zajedno sa HVO-om formirala Vojsku Federacije BiH, da bi nakon reforme odbrane bila transformisana u “Bosanske rendžere“, jednu od tri pukovije u okviru Oružanih snaga BiH.
Uređenje Armije RBiH
Što se tiče strukturnog uređenja armije, treba reći da je bila sastavljena od korpusa. Korpusi su bili formirani na regionalnom principu:
1. korpus:
Rođen je 06. maja 1870. godine u Nevesinju. Osnovnu školu pohađao je u Mostaru i Konjicu, u Sarajevo se doselio 1882. godine gdje završio ruždiju i a nakon toga gimnaziju 1895. godine. Od 1895. do 1899. studirao je na Bečkom univerzitetu orijentalne jezike, arapski i perzijski. Jedno vrijeme radio je kao profesor u sarajevskoj Velikoj gimnaziji (Prva gimnazija), te 1903. je osnovao društva Gajret, El-Kamer, Muslimanski klub. 1907. godine pokreče list Ogledao, a godinu dana kasnije odlazi u Beč gdje priprema doktorat iz orijentalnih jezika i historije islama.
Doktorat je odbranio 1910. godine na temu “Die Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der islamischen Literatur” i stiče zvanje doktora. Iste godine izabran je za zastupnika u Bosanskom saboru i odmah poslije smrti
U prvom probnom paljenju električne rasvjete u Sarajevu upaljeni su električni fenjeri u Koševskoj ulici, Ćemaluši do Ferhadije i Čekrekinici.
03. i 04. aprila 1895. godine u Sarajevu je izvršeno probno paljenje električne rasvjete. U prvom probnom paljenju električne rasvjete u Sarajevu upaljeni su električni fenjeri u Koševskoj ulici, Ćemaluši do Ferhadije i Čekrekinici. Električni fenjeri su zamijenili plinske koji su se koristile od 1914. godine. Nakon probnog, pravo električno osvjetljenje uvedeno je 1. maja 1895. na Apelovoj obali zajedno s pokretanjem prvog električnog tramvaja.
Sarajevo je dobilo rasvjetu ulica, javnih objekata i stanova, a zatim i pokretanje industrijskih pogona prije mnogih evropskih gradova – Londona, Pariza, Ljubljane i 12 godina prije Zagreba
Mensur Mujdža, bh. fudbalski reprezentativac i igrač SC Freiburg, rođen je 28. marta 1984. godine u Zagrebu. Profesionalnu karijeru počeo je u NK Zagreb, gdje je prošao sve omladinske selekcije. U NK Zagreb zabilježio je 136 nastupa s postignutih pet golova, u periodu od 2004. do 2009. godine. Nakon Zagreba, 2009. godine prelazi u njemački SC Freiburg.
U junu 2009. godine, Mujdža za 500 hiljada eura prelazi u njemački klub SC Freiburg. Mujdža ubrzo postaje standardni prvotimac na poziciji desnog beka. U januaru 2011. godine, potpisuje produžetak ugovora sa Freiburgom do juna 2016. godine. U sezoni 2014/15., Freiburg ispada iz Bundeslige u drugu njemačku ligu, ali Mujdža odlučuje da ostane u klubu i pokuša pomoći Freiburgu da izbori povratak u Bundesligu za sezonu 2016/17. U
Edin Džeko je rođen 17. marta 1986. godine u Sarajevu. Karijeru je počeo u fudbalskom klubu Željezničar, gdje je slovio za jednog od najtalentovanijih dječaka plavog tima. Sa 17 godina je ubilježio prvi nastup za seniorsku ekipu (pod vodstvom Amara Osima), u tadašnjem Kupu Uefa (Liga Evrope) protiv škotskog Heartsa. Za Željezničar je odigrao 40 utakmica i postigao 5 golova.
2005. godine, sa 18 godina odlazi u Teplice (Češka), gdje u prvoj sezoni kao posuđen igrač u malom timu Usti nad Labem postiže 5 pogodaka u 17 mečeva, te se odmah vraća u Teplice, gdje pokazuje svoj talenat i u 43 meča postiže 17 golova. Krajem sezone 2006/2007. proglašen je za najboljeg stranog igrača u Češkoj.
Reprezentativac BiH, jedan od naboljih igrača BiH svih vremena i najskuplji igrač u