Mehdin-Senad Hodžić “Kapetan Labud” rođen je u Tuzli 1957.godine. Prije rata, bio je pripadnik MUP-a, radio i živio u Splitu.
1992. godine vraća se u rodnu Tuzlu gdje se priključuje Patriotskoj ligi. Atletski gradjen, inteligentan, pun snage koju je oplemenio borilačkim vještinama, Mehdin se odmah nakon uključenja u Patriotsku ligu svim žarom posvetio formiranju specijalnih jedinica, uporedo radeći na njihovom naoružavanju. Poslije pada Bijeljine Mehdin Hodžić i Hase Tirić, sa jedinicom, dobro naoružanom i opremljenom, odlaze na područje Sapne i Teočaka u namjeri da prvo pomognu Almiru Ništoviću u odbrani Kule-Grada, a onda i da mobilišu narod ovog kraja. Do Kule-Grada nisu stigli, ali su se u Nezuku sastali sa Hajrudinom Mešićem i njegovim borcima. Tada
Vođa jugoslovenskih komunista i doživotni predsjednik Jugoslavije, umro je 4. maja 1980. u Ljubljani, a sahranjen je u Kući cvijeća na Dedinju u Beogradu.
Josip Broz Tito rođen je 7. maja 1892. godine, u Kumrovecu (Hrvatska). U raznim falsifikovanim dokumentima pojavljivali su se različiti datumi rođenja, pa je tako jedan od njih bio i 25. maj, koji se poslije obilježavao kao Titov rođendan – Dan mladosti.
Osnovnu školu završio je u Kumrovecu (1905. godine), a u Sisku je izučio bravarski zanat (1910.), da bi odmah potom postao član Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije. Nakon toga je radio u Kamniku u Sloveniji, Čenkovu u Češkoj, u Münchenu, u tvornici automobila “Benz” u Mannheimu, u Njemačkom Ruhru, Beču, Bečkom Novom Mjestu, gdje je radio
Zastava i grb Republike Bosne i Hercegovine zvanično su usvojeni 4. maja 1992. godine.
Prva zastava nezavisne Republike Bosne i Hercegovine, zasnivala se na zastavi srednjovjekovne Bosne i bosanske dinastije Kotromanić. Bijela zastava pravougaonog oblika, sa grbom Republike Bosne i Hercegovine u sredini. Grb je replika grba prvog bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića. Plavi štit, podijeljen na dva polja srebrenom dijagonalnom gredom sa po tri ljiljana zlatne boje u svakom polju.
Ova zastava i grb, kao i himna “Jedna si jedina”, bili su zvanična obilježja Republike Bosne i Hercegovine sve do 1998. godine, kada su odlukom visokog predstavnika zamijenjeni današnjom zastavom i himnom, zbog navodnog “isključivanja” Srba i Hrvata, iako zastava, grb i tekst himne nije
Armija Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) bila je zvanična oružana snaga Republike Bosne i Hercegovine (međunarodno priznate i suverene zemlje) za vrijeme agresije na RBiH.
Osnovana je 15. aprila 1992. godine, a taj datum se obilježava kao Dan armije RBiH. Armija je formirana od jedinica Teritorijalne odbrane BiH, i organiziranih dobrovoljaca. Vrhovni zapovjednik bio je predsjednik Republike, a nakon Dejtonskog sporazuma, ARBiH je zajedno sa HVO-om formirala Vojsku Federacije BiH, da bi nakon reforme odbrane bila transformisana u “Bosanske rendžere“, jednu od tri pukovije u okviru Oružanih snaga BiH.
Uređenje Armije RBiH
Što se tiče strukturnog uređenja armije, treba reći da je bila sastavljena od korpusa. Korpusi su bili formirani na regionalnom principu:
1. korpus:
Rođen je 06. maja 1870. godine u Nevesinju. Osnovnu školu pohađao je u Mostaru i Konjicu, u Sarajevo se doselio 1882. godine gdje završio ruždiju i a nakon toga gimnaziju 1895. godine. Od 1895. do 1899. studirao je na Bečkom univerzitetu orijentalne jezike, arapski i perzijski. Jedno vrijeme radio je kao profesor u sarajevskoj Velikoj gimnaziji (Prva gimnazija), te 1903. je osnovao društva Gajret, El-Kamer, Muslimanski klub. 1907. godine pokreče list Ogledao, a godinu dana kasnije odlazi u Beč gdje priprema doktorat iz orijentalnih jezika i historije islama.
Doktorat je odbranio 1910. godine na temu “Die Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der islamischen Literatur” i stiče zvanje doktora. Iste godine izabran je za zastupnika u Bosanskom saboru i odmah poslije smrti
U prvom probnom paljenju električne rasvjete u Sarajevu upaljeni su električni fenjeri u Koševskoj ulici, Ćemaluši do Ferhadije i Čekrekinici.
03. i 04. aprila 1895. godine u Sarajevu je izvršeno probno paljenje električne rasvjete. U prvom probnom paljenju električne rasvjete u Sarajevu upaljeni su električni fenjeri u Koševskoj ulici, Ćemaluši do Ferhadije i Čekrekinici. Električni fenjeri su zamijenili plinske koji su se koristile od 1914. godine. Nakon probnog, pravo električno osvjetljenje uvedeno je 1. maja 1895. na Apelovoj obali zajedno s pokretanjem prvog električnog tramvaja.
Sarajevo je dobilo rasvjetu ulica, javnih objekata i stanova, a zatim i pokretanje industrijskih pogona prije mnogih evropskih gradova – Londona, Pariza, Ljubljane i 12 godina prije Zagreba
Mensur Mujdža, bh. fudbalski reprezentativac i igrač SC Freiburg, rođen je 28. marta 1984. godine u Zagrebu. Profesionalnu karijeru počeo je u NK Zagreb, gdje je prošao sve omladinske selekcije. U NK Zagreb zabilježio je 136 nastupa s postignutih pet golova, u periodu od 2004. do 2009. godine. Nakon Zagreba, 2009. godine prelazi u njemački SC Freiburg.
U junu 2009. godine, Mujdža za 500 hiljada eura prelazi u njemački klub SC Freiburg. Mujdža ubrzo postaje standardni prvotimac na poziciji desnog beka. U januaru 2011. godine, potpisuje produžetak ugovora sa Freiburgom do juna 2016. godine. U sezoni 2014/15., Freiburg ispada iz Bundeslige u drugu njemačku ligu, ali Mujdža odlučuje da ostane u klubu i pokuša pomoći Freiburgu da izbori povratak u Bundesligu za sezonu 2016/17. U
Edin Džeko je rođen 17. marta 1986. godine u Sarajevu. Karijeru je počeo u fudbalskom klubu Željezničar, gdje je slovio za jednog od najtalentovanijih dječaka plavog tima. Sa 17 godina je ubilježio prvi nastup za seniorsku ekipu (pod vodstvom Amara Osima), u tadašnjem Kupu Uefa (Liga Evrope) protiv škotskog Heartsa. Za Željezničar je odigrao 40 utakmica i postigao 5 golova.
2005. godine, sa 18 godina odlazi u Teplice (Češka), gdje u prvoj sezoni kao posuđen igrač u malom timu Usti nad Labem postiže 5 pogodaka u 17 mečeva, te se odmah vraća u Teplice, gdje pokazuje svoj talenat i u 43 meča postiže 17 golova. Krajem sezone 2006/2007. proglašen je za najboljeg stranog igrača u Češkoj.
Reprezentativac BiH, jedan od naboljih igrača BiH svih vremena i najskuplji igrač u
Alija Isaković (Bitunja kod Stoca, 1932, – Sarajevo, 1997), bošnjački kulturni pregalac – romansijer, pripovjedač, radio-dramski, televizijski i dramski pisac, putopisac, aforist, lekiskograf i historičar jezika i književnosti.
Alija Isaković bio je geološki tehničar, prospektor urana, TV-scenarist, urednik časopisa „Život“, urednik edicije Kulturno nasljeđe BiH u sarajevskoj „Svjetlosti“. Pohađao je osnovnu i srednju školu u Bitunji, Stocu, Zagrebu, Crikvenici, Pančevu i Beogradu, a Filozofski fakultet – Jugoslavenske književnosti i „srpskohrvatski jezik“, u Sarajevu. Priredio je više djela muslimanskih pisaca i posebno prvu antologiju muslimanske književnosti „Biserje“ 1972. godine, prvi izbor bosanskohercegovačkih putopisaca „Hodoljublje“
Na današnji dan prije dvije godine iza 22:00 sata, na PK Dubrave život su izgubila četiri mladića. Tu noć smrtno su stradali Adel Šehić (26), Reuf Alibašić (28), Edin Herić (18) i Alem Dedić (22).
Za njihovu smrt roditelji krive rukovodstvo rudnika Dubrave, jer su mladići za ulazak na PK čuvarima plaćali određene novčane iznose, a za ovaj slučaj još niko nije završio iza rešetaka.
NEON Televizija je u povodu godišnjice posjetila porodice Herić i Šehić, gdje još uvijek vlada tuga i bol za najmilijim.