Alija Isaković (Bitunja kod Stoca, 1932, – Sarajevo, 1997), bošnjački kulturni pregalac – romansijer, pripovjedač, radio-dramski, televizijski i dramski pisac, putopisac, aforist, lekiskograf i historičar jezika i književnosti.
Alija Isaković bio je geološki tehničar, prospektor urana, TV-scenarist, urednik časopisa „Život“, urednik edicije Kulturno nasljeđe BiH u sarajevskoj „Svjetlosti“. Pohađao je osnovnu i srednju školu u Bitunji, Stocu, Zagrebu, Crikvenici, Pančevu i Beogradu, a Filozofski fakultet – Jugoslavenske književnosti i „srpskohrvatski jezik“, u Sarajevu. Priredio je više djela muslimanskih pisaca i posebno prvu antologiju muslimanske književnosti „Biserje“ 1972. godine, prvi izbor bosanskohercegovačkih putopisaca „Hodoljublje“
Na današnji dan prije dvije godine iza 22:00 sata, na PK Dubrave život su izgubila četiri mladića. Tu noć smrtno su stradali Adel Šehić (26), Reuf Alibašić (28), Edin Herić (18) i Alem Dedić (22).
Za njihovu smrt roditelji krive rukovodstvo rudnika Dubrave, jer su mladići za ulazak na PK čuvarima plaćali određene novčane iznose, a za ovaj slučaj još niko nije završio iza rešetaka.
NEON Televizija je u povodu godišnjice posjetila porodice Herić i Šehić, gdje još uvijek vlada tuga i bol za najmilijim.
Danas se navršava dvije godine od pogibije Adela Šehića (26), Reufa Alibašića (28), Edina Herića (18) i Alema Dedića (22) godine, koji su stradali prilikom utovara uglja na PK Dubrave.
Naime, oni su 21.februara u večernjim satima ušli na PK Dubrave kako bi natovarili traktor uglja, kada ih je zatrpala zemlja.
Za njihovu smrt roditelji krive rukovodstvo rudnika Dubrave, odnosno one koji su od pomenutih osoba uzimali novac kako bi iste pustili da uzmu ugalj koji su već pripremile rudničke mašine.
NEON Televizija je u povodu godišnjice obišla porodicu Edina Herića u Vukovijama i porodicu Adela Šehića u Dubravama. Emisiju sa njima pogledajte večeras od 20:00 sati u programu naše televizije.
Priča o njemu počinje mnogo prije sarajevskih nemira, prije nego što se nad Bosnom nadvila zlokobna sjenka rata, ali on je nezaobilazan dio priče o zlatnim ljiljanima… I to onim prvim, izvezenim na plavoj čohi, podijeljenim noću, kradom, kad se govoriti nije smjelo da se boriš za slobodu Bosne.
Ljudi su osjećali da se nekakvo zlo iza brda valja, ali da postoje i drugačije struje.
– Ima neko ko čuva ovaj grad – govorili su.
Mustafa Hajrulahović rođen je u Banjoj Luci, 22. januara 1957. godine. U rodnom gradu je završio srednju školu i tu, pored Vrbasa, proveo najljepše godine života. Zatim odlazi na vojnu školu. Završava Mornaričku vojnu akademiju sa odličnim ocjenama, a nakon toga školu za pomorskog diverzanta – postaje stručnjak za divizije
Na današnji dan prije 20 godine reprezentacija BiH odigrala je prijateljsku utakmicu protiv moćnog Brazila, reprezentacije koja je tada bila strah i trepet za cijeli fudbalski svijet. U toj utakmici naši reprezentativci su poraženi, ali je to bilo najmanje važno u tim trenucima.
Naša selekcija putovala je 13 dana da bi odigrala ovaj veliki meč u Manausu 18. decembra 1996. godine. Vrijedilo je svakog pređenog kilometra jer ono što su naši momci pokazali protiv svjetske velesile bilo je mnogo važnije od rezultata.
“Ljiljani” su poraženi sa 0:1, a gol iz slobodnog udarca postigao najbolji igrač svih vremena, legendarni Ronaldo u 75. minuti utakmice.
Nakon pobjede nad viceprvakom svijeta, Italijom (2:1) 6. oktobra 1996. godine na Koševu, naša selekcija dobila je poziv
Ismet Mujezinović je rođen 2. decembra 1907. godine u Tuzli. Završio je likovnu akademiju u Zagrebu, a po njenom završetku boravi u Francuskoj i pohađa kurs historije umjetnosti na Sorboni. Prvi put je izlagao u Beogradu 1930. godine. Izradio je veliki broj uljanih kompozicija i crteža na temu NOB-a, čiji je i sam učesnik od 1941. godine.
Mujezinovićevi radovi nalaze se po umjetničkim galerijama, muzejima, javnim zgradama u zemlji i u privatnim zbirkama. Iza sebe je ostavio izuzetne crteže, akvarele, grafike i platna, nastala u periodu od 1925. do kraja osme decenije 20. vijeka. Nerijetko se kao prva i značajna djela Ismeta Mujezinovića pominju portreti seljaka, staraca, slikani pastelom, sada rasuti po privatnim zbirkama pa i muzejima i galerijama. Jedan je od osnivača Škole
Dan Republike bio je praznik u bivšoj SFRJ, koji se slavio 29. novembra.Dan Republike je obeležavao godišnjicu Drugog zasedanja AVNOJ-a 29. novembar 1943., kada su predstavnici partizanskog pokreta otpora proglasili federalno uređenje Jugoslavije i ustavotvornu skupštinu FNRJ 29. novembra 1945.
Sa raspadom SFRJ, prestalo se sa obeležavanjem Dana Republike u svim republikama nekadašnje zajedničke države osim u Srbiji. Dan Republike ostao je zvanični praznik u Saveznoj Republici Jugoslaviji sve do 14. novembra 2002, kada je ukinut odlukom Veća građana Savezne skupštine SRJ.
Predsjedništvo BiH je na današnji dan, 24. novembra 1995. godine, usvojilo tekst i muziku himne Republike BiH, poznate pod nazivom “Jedna si jedina”.
Autor teksta himne je Edin Dervišhalidović (Dino Merlin). Ova himna je bila aktuelna sve do 1998. godine i odluke tadašnjeg visokog predstavnika Carlosa Westendorpa. Tada je zamijenjena današnjom himnom bez teksta.
Tekst himne “Jedina si jedina”:
Zemljo tisućljetna
Na vjernost ti se kunem
Od mora do Save
Od Drine do Une
Jedna si jedina
Moja domovina
Jedna si jedina
Bosna i Hercegovina
Bog nek’ te sačuva
Za pokoljenja nova
Zemljo mojih snova
Mojih pradjedova
Jedna si jedina
Moja domovina
Jedna si jedina
Bosna i Hercegovina
(faktor.ba)
Prvi predsjednik Predsjedništva BiH, dugogodišnji član Predsjedništva BiH i počasni predsjednik Stranke demokratske akcije Alija Izetbegović ukopan je 22. oktobra 2003. godine, po svojoj želji, na Šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu, uz najveće državne i vojne počasti.
Spuštanjem tijela rahmetlije u mezar, koje je popraćeno paljbom počasnog stroja Vojske FBiH i topovskom paljbom, okončan je “ovosvjetski život” Alije Izetbegovića.
Tijelo Alije Izetbegovića prevezeno je 22. oktobra 2003. godine rano ujutro, iz “Bakija” u zgradu Predsjedništva BiH, gdje je do 13,30 sati bilo izloženo u svečanom salonu. Tu su prvu i zadnju počasnu stražu držali tadašnji član Predsjedništva BiH Sulejman Tihić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH Adnan Terzić, komandant
U Sarajevu 15. septembra 2011. godine, u 71. godini života, umro je Nedžad Ibrišimović. Ibrišimović je bio istaknuti bosanskohercegovački književnik. U trećoj godini je ostao bez oca i s majkom odlazi u Žepče gdje završava osnovnu školu. Nakon jednogodišnjeg pohađanja tehničke škole u Zenici, 1957. godine prelazi u Sarajevo i pohađa srednju školu za primjenjene umjetnosti, odsjek vajarstvo i završava je 1961. godine. Nakon godinu dana nastavničkog rada u Žepču, upisuje studij filozofije u Sarajevu i diplomira 1977. godine. Bio je urednik u listovima “Naši dani” i “Oslobođenje”, jedno vrijeme bio je nastavnik u Goraždu, ali je uglavnom bio profesionalni književnik.
U toku agresije na BiH direktno se uključio u odbranu zemlje. Na Dobrinji je