Archive: Zrnca mudrosti u vremenu ludosti Subscribe to Zrnca mudrosti u vremenu ludosti
Kako sačuvati ljubav
Majka i njen dječak šetaju plažom…U jednom trenutku dječak upita: “Mama, kako se čuva ljubav??”Mama ga pogleda i odgovori: “Uzmi malo pijeska i stisni šaku…”Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje…“Ali mama, pijesak mi bježi .!!!”
“Znam, a sada otvori potpuno šaku…”Dječak posluša, ali uto zapuhne vjetar i odnese sav pijesak s dlana…Na to majka, sa smješkom na licu, reče: “Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drzi dlan kao da je u obliku žlice, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan…”Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu – zaštićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste…Eto…, kako se čuva ljubav..
1000 zašto 1000 zato: Ko je izmislio televiziju?
Kao što i sami znate, televizija je prilično komplikovana stvar, i mnogi ljudi doprinijeli su njenom razvoju. Prema tome, nju nije izmislio samo jedan čovjek. Lanac zbivanja koji je doveo do tog izuma otpočeo je 1817. godine kada je švedski hemičar Jöns Jacob Berzelius otkrio hemijski element selen.
Kasnije je ustanovljeno da količina električne struje, koja može da protiče kroz selen, zavisi od količine svjetlosti koja na taj selen pada. Ta osobina se zove fotoelektricitet.
To otkriće navelo je 1857. godine američkog pronalazača George R. Carey-a da stvori prvi grubi televizijski sistem upotrijebivši fotoelektrične ćelije. Slika nekog prizora ili predmeta bila je prenijeta pomoću sočiva na grupu fotoelektričnih ćelija, a svaka od ovih je regulisala struju koju je propuštala
1000 zašto 1000 zato: Zašto je matica “kraljica pčela”?
Da bi postojala kraljica pčela, mora postojati zajednica pčela. Sve pčele, međutim, ne žive u društvenoj zajednici porodičnog tipa. Postoje i vrste pčela koje žive usamljenim životom, pojedinačno ili individualno. To su solitarne pčele. Kod njih razlikujemo samo mužjake i ženke za oplođavanje.
Ali zato pčele koje žive u društvenoj zajednici, poznate kao društvene pčele, imaju u svome sastavu i pčele radilice. To su ženke pčela koje po pravilu ne nose jaja. I tako u društvenoj zajednici domaćih pčela razlikujemo radilice, mužjake (koje zovemo trutovi) i samo jednu jedinu ženku koja polaže jaja, pravu majku cijele te kolonije, poznatu pod imenom matica.
Evo kako izgleda život jedne kraljice bumbara! Zimu provodi u rupi nekog drveta, u pijesku ili kakvom drugom pogodnom
1000 zašto 1000 zato: Zašto možemo da stojimo uspravno?
Uspravno stajanje i hodanje na dvije noge najveća je vještina kojom je čovjek ovladao. Ona mora da se nauči. Ako bi nam četvoronožni gost sa druge planete došao u posjetu, on bi se divio našoj sposobnosti da hodamo na dvije noge. Kada bi to i sam pokušao, trebalo bi mu dosta vremena da nauči ovu vještinu, baš kao i nama kada smo bili mali.
Kada stojimo mirno, stalno vršimo pokrete za održavanje ravnoteže: premještamo težinu sa jedne noge na drugu a pritisak na zglobove, i mišići usmjeravaju tijelo da se pomjeri na ovu ili onu stranu.
Da bismo održavali ravnotežu kada stojimo mirno, stalno radi oko 300 mišića u našem tijelu. Zbog toga smo umorni kada duže stojimo. U stvari, stajanje je rad.
U hodanju, mi ne koristimo samo vještinu održavanja ravnoteže već i dvije
1000 zašto 1000 zato: Zašto je sagrađen Kineski zid?
Oko 221. godine prije nove ere moćni kineski car Ši Huang Ti ujedinio je razne dijelove Kine. Ali, sjeverno od njegovog carstva živjela su u pustinjama barbarska plemena nomada i on je osjećao da oni predstavljaju opasnost za njegovo novo carstvo. Zato je naredio da se podigne veliki zid koji će štititi sve sjeverne provincije Kine.
Kineski zid je zaista bio ogroman projekat, završen za petnaest godina. Kasnije je produžen, mnogo puta dograđivan i djelimično uništavan. Uprkos tome, još uvijek postoji veliki dio ovog zida.
Da li je car uspio da spriječi upade nomada u Kinu? Na žalost, nije. Neki dio zida uvijek je bio oštećen. Tako su barbari, zatim Mongoli, stalno upadali kroz oštećene dijelove zida. Ne samo to. Ni sami Kinezi nisu se držali svoga ida. Kineski seljaci bi
1000 zašto 1000 zato: Gdje su štampane prve novine?
U školi vjerovatno imate zidne novine. Kada čitate ono što je izloženo na tabli, šta saznajete? Saznajete novosti! Nekada davno to je bio jedini oblik novina. Novosti su sakupljane od putnika ili iz zvaničnih izvora, a onda su isticane na zidnoj tabli. Zatim, u V vijeku prije nove ere, neki ljudi u Rimu sakupljali su novosti, pa ih u obliku pisama slali onima koji su živjeli daleko od prijestolnice.
Naravno, to nisu prave novine; prave novine možete nositi sa sobom, da ih čitate kad vam se prohtije. Da bismo vidjeli gdje su štampane prve novine, moramo se vratiti u Kinu od prije 1300 godina.
U to vrijeme vlada je štampala novine sa naslovom Čing-pao, što znači “Vijesti iz prijestolnice”, i tako obavještavala narod o važnim događajima. U starom Rimu postojale su
Basne za djecu i odrasle: Dva prijatelja i medvjed
Dva se prijatelja zavjeriše da će jedan drugoga u svakoj zgodi potpomagati i vjeran biti jedan drugome u sreći i nesreći. Tako pođu u svijet. U jednom klancu iznenada izađe pred njih medvjed. Da su bili složni, možda bi ga bili svladali. No jer je jednome draži bio život od zadane riječi, ostavi prijatelja i popne se brže bolje na drvo. Kad je drugi vidio tu nevjeru, jedva je imao vremena da se na tlo baci i mrtav pričini, jer je čuo da medvjed ne dira u mrtvaca. Medvjed dođe, oblizne onome koji je ležao lice i uši, gurne ga njuškom ovdje i ondje, i ode dalje držeći ga mrtvim. Kad je pogibao prošla, siđe onaj s drveta i zapita svoga druga što mu je prišapnuo medvjed.
»Krasnu opomenu«, odvrati ovaj, »samo šteta, što je prije nisam znao, naime:
Bjež’ od ljudi
Basne za djecu i odrasle: Jelen i odraz u vodi
U bistroj je jelen vodi
Sliku svoju ugledao:
Rozima se divit stao
Ali noge, kojima hodi,
Kao da su dva vretena,
U odrazu vode sva isprepletena.
“Razlike li silne od glave do nogu!
Odraz svoj u vodi gledeć, reče tužno:
Najvišem šibljaku vrh ja doseć mogu,
Noge moje baš je vidjet ružno.”
Dok je tako govorio,
Pokaže se lovski pas;
On pojuri, tražeć spas;
U šumu je pohrlio.
Rogovi, kraj svega krasa,
Zapinju mu svakog časa,
Škode službi, što je čine
Noge, jureć u daljine.
Kune zato udes s tima darovima,
Svakog ljeta što ih prima.
Svi cijenimo lijepo, a korisno nam mrsko
Makar lijepo i u zlo vodi.
Noge, što mu vrijede, jelen kori drsko,
A rogovlje cijeni, prem mu škodi.
Basne za djecu i odrasle: Zec i žabe
Zec je sanjario u dnu svoga legla
(jer šta se u leglu radi nego sanja),
dosada duboka svila ga i stegla,
životinju ovu vječni užas ganja:
“Nesreća je prava, kad te strah sputava.
Jedeš sa gorčinom svaki komad hljeba,
radost ti presijeda, uvijek: bježi, skoči…
Tako i ja živim ispod onog neba,
spavam, ali ne smijem da zatvorim oči.
Popravi se, mudro reći će ti svako;
strah se ne popravlja, jer to nije lako.
Da čak i čovjeku strepnja dušu ždere,
držim s puno vjere.”
Tako naš zec misli, a međutim trne,
pun je sumnja mračnih, nemir dušu para;
ma šta, dah il’ sijenke kolebljive, crne,
sve je protiv njega, groznicu mu stvara.
Razmišlj'o je dugo. Najednom se trže…
Životinja ova ču šuštanje neko,
to je bio signal da napusti brže
leglo i u mrak
Basne za djecu i odrasle: Lav odlazi u rat
Odluči lav jednom da u pohod vojni
krene; sazva savjet, a zebrama dvjema
reče da izvijeste sav svijet mnogobrojni.
I odjednom svi su znali šta lav sprema.
Svako od njih dobi zaduženja prava:
slon, od svih najjači, glavni teret ima –
da opremu nosi; medvjed, snažna glava,
biće uvijek prvi u svim jurišima.
Za lukavstva ratna lisica je, zna se;
a neprijatelja majmun će da vara.
“Magarca nećemo – reče neko za se –
ni zeca jer voli paniku da stvara.”
“Ni govora – lav će onima što sude –
mjesta ovdje ima svakom ko je vrijedan.
Magarac, ko truba, preplašiće ljude,
a zec može biti kurir izvanredan.”
Vladar životinja, uman, misli tako:
u životu nema nekorisnih stvari.
Potreban i dobar može biti svako
ako mu se prava uloga podari.
