Archive: Zrnca mudrosti u vremenu ludosti Subscribe to Zrnca mudrosti u vremenu ludosti

1. Život nije fer, ali je ipak dobar. 2. Kada si u sumnji, načini samo mali korak. 3. Život je isuviše kratak da bismo trošili vrijeme mrzeći nekoga. 4. Ne doživljavaj sebe tako ozbiljno. Ni drugi te tako ne doživljavaju. 5. Plaćaj svakog mjeseca svoje račune. 6. Ne moraš da budeš uvijek u pravu. Priznaj da si pogriješio. 7. Plači sa nekim zajedno. To više liječi nego kada plačeš sam. 8. U redu je ljutiti se na boga, on to može podnijeti. 9. Štedi za stare dane počevši od svoje prve plate. 10. Ako se radi o čokoladi, otpor je besmislen. 11. Prihvati svoju prošlost onakvom kakva jeste, da ne bi upropastio svoju sadašnjost. 12. U redu je da te tvoja djeca vide kako plačeš. 13. Ne poredi svoj život sa životima drugih. Nemaš predstavu kroz šta su sve oni prolazili.

Kad sam te noći stigao kući, dok je moja žena postavljala večeru, uzeo sam je za ruku i rekao:”Moram ti nešto reći.” Sjela je i jela u tišini. Primijetio sam bol u njenim očima. Odjednom nisam znao kako da otvorim usta. Ali morao sam joj dati do znanja šta mislim. – Želim razvod – rekao sam smireno. Nije izgledala iznervirano mojim riječima, nego me tiho upitala – Zašto? – Izbjegavao sam njeno pitanje. To je nju razljutilo. Bacila je pribor za jelo i počela da viče na mene – Ti nisi čovjeeeek!! Te noći nismo više razgovarali. Plakala je. Znao sam da je htjela da sazna šta se dogodilo s našim brakom. Ali nisam joj mogao dati zadovoljavajući odgovor, izgubila je moje srce zbog Ivane. Nisam je više volio. Samo sam je žalio! S dubokim

Ono bio jedan pa gajio paprike. Gajio i prodav’o. Ali, kad bi dođi na pazar niko mu u paprike ne gleda, a kamoli da ih kupi. Onda on ode pa se požali nekom učenjaku i sve mu opriča: kako on sobom sve sam sadi, okopava, zaljeva i bere paprike, ali kad ih iznese da proda niko ih i ne gleda. Onaj učenjak mu reče: – Kad drugi put budeš na pazaru, a ti ukradi malo paprika od onog do sebe kad on ne gleda, pa umiješaj u svoje, pa gledaj šta će biti. On tako i učini. Pa kad bi prvi pazar sve posluša, ukrade malo tuđije paprika u svoje, ja kad narod navali, da je mor'o od kuće nekoliko puta paprike donosit’. Čim prije ode onom učenjaku, pa reče: – Ja kakvo je ono čudo. Prošle hefte niko u moje paprike ni ne gleda a danas ih sve razjagmiše? – Prošle hefte tvoje

Za vrijeme poslanika Sulejmana a.s. neprijateljska vojska je katapultom pogodila džamiju koja se zapalila. Mještani potrčaše s kofama vode da je gase a jedan mrav iz Sulejmanove vojske, koji se tu zadesio, potrča da gasi džamiju, hvatajući trunke vode što je ispadala iz punih kofa onih koji se trčeći gasili vatru! Drugi mu se mravi nasmijaše pitajući ga, kakve koristi imaju te njegove trunke vode kad je vatra tako razbuktala a on odgovori: “Nije to bitno! Neka Allah i Njegovi meleki i neka vjernici vide na čijoj sam ja strani!” Poruka: Btno je izabrati pravu stranu, i dati svoj doprinos u skaldu sa svojim mogućnostima.

Jednom je Persijom vladao kralj koji je na prstenu sa pečatom ugravirao princip neobican i mudar, i kad god bi ga pogledao dobio bi savjet na prvi pogled, podesan za svaku situaciju i slučaj; te svečane riječi glasile su: “ČAK I OVO ĆE PROĆI.” Karavani kamila kroz pustinju donosili su mu drago kamenje iz Samarkanda; Flote galija preko mora donosile su mu jednako vrijedne bisere, ali malu je važnost pridavao tome, blagu rudnika ili glavnici; “Šta je bogatstvo?”, rekao bi kralj, “kad ČAK I OVO CE PROĆI.” Sred zadovoljstava sveg dvora, kada su dlanovi svih gostiju, na vrhuncu njihove zabave, gorjeli od aplaudiranja njegovim salama, okružen smokvama i vinom, reče kralj: “O, prijatelji moji. Zadovoljstvo dolazi, ali se ne zadržava, ČAK I OVO

Stani! – povika duboki, već poznati glas. Imaš li cigaru ili nekih sitnih para, trebaju mi?! – nastavi. Onako otrgnut od svojih misli gledao sam ga kao da se ne obraća meni, kao da ga posmatram dok priča nekom sasvim drugom. Prijatelju, brate, imaš li? Hoćeš li mi dati? – nastavi, nešto uznemirenijim tonom. Sada već pribran, složio sam dijelove slagalice u sliku njegovog mračnog lica i otpočeo sam razgovor… Ahh, to si ti. Pa, kako si? A cigara nemam, znaš ti da ja ne duhanim, ali para ima, koliko – toliko, dovoljno, obojici nam može biti. Uzmi! Nego, reci mi, nećeš valjda da ih popiješ, opet? Kupi nešto, pojedi nešto! Kloni se alkohola, od njeg`dobra ne vidiš. – govorio sam mu, a pod neonom se vidjelo da njegov pogled luta po rijeci Bosni

Na jednoj svadbi, dok su sjedili na podijumu jedno pored drugog, mlada šapnu mladoženji da izvede svoju majku jer joj se ne sviđa. Na to mladoženja ustade, uze mikrofon i reče: „Ko će kupiti moju majku?“ Ponovi pitanje drugi i treći put dok su ga prisutni zapanjeno gledali. Potom baci prsten i reče: „Ja ću kupiti svoju majku“, pa se okrenu mladoj i objavi da se razvodi od nje. Nakon toga još jednom ponovi: „Ja ću kupiti svoju majku“, pa je povede i zajedno napustiše salu. Poslije nekog vremena priča se raširila po kraju. Jednog dana dođe mu neki čovjek i reče: „Nema boljeg čovjek za moju kćer“, pa je udade za njega, ne tražeći ikakvu materijalnu nadoknadu.

Jedan bračni par odlučio je ove zime da provede nedjelju dana u južnim krajevima. Iz poslovnih razloga muž je otputovao jedan dan prije svoje žene. Kada je stigao, ušao je u hotelsku sobu, izvadio svoj laptop i odmah poslao mail svojoj ženi. Međutim, žureći u e-mail adresi izostavio je jedno slovo tako da je mail stigao (h)udovici koja je upravo pokopala svoga muža. Ta ista upravo je pregledala svoju poštu, kako bi eventualno pročitala saučešće svojih prijatelja i poznanika… Kada je njen sin ušao u sobu vidio je svoju majku kako onesviješćena leži na podu. Pogled mu je pao na monitor gde je pisalo: Za: Moju preostalu ženu Od: Njenog prerano otputovalog muža Predmet: Stigao sam Najdraža, upravo sam stigao. Već sam se snašao i vidim da je sve spremno za tvoj sutrašnji

Ukrali Nasrudin hodži magarca. Sutradan ispriča hodža svoju muku prijateljima, a oni se stadoše praviti pametni i  koriti ga. Jedan reče: -Zašto, Hodža, nisi dobro zatvorio vrata na štali? Drugi: -Zar nisi mogao napraviti malo viši zid oko kuće? Treći: -O, moj Hodža, jesi li ti bio mrtav? Pa lopov nije mogao staviti onoliku životinju u njedra i neprimjetno je odnijeti! Jedan mu opet reče: -Gdje si ti bio dok su magarca izvodili iz štale na ulicu? Neki mu opet  reče: -Ja, bogme, svoju kapiju uveče zaključam, pa ključ stavim pod jastuk. Lopov ne može doći da uzme ključ! Hodži dosadiše ti prijekori i zakašnjeli savjeti, pa im reče: – Svi vi imate pravo! Ali imajte i dušu pa recite: je li sva krivica samo na meni. Zar lopov baš nista nije kriv?

Došao čovjek poeti Menfalutiju (muslimansko-arapski pisac) i požalio mu se u kakvoj je neprilici. Nedavno se oženio djevojkom koja mu je unijela sreću u život da bi poslije godinu dana dobila očnu bolest i oslijepila. Htio je da se rastane od nje pa je tražio savjet od Menfalutija. On mu je odgovorio: „Ona je slijepa što se tiče vida, ali njeno srce vidi jer je vjernica. Čuvaj je i budi joj oči kojima će gledati! Budi joj ruka kojom će se pomoći! Budi joj noge kojima će hodati! Nemoj je ostaviti pa da budeš poslušan šejtanu jer to ona tebi ne bi učinila da se tebi desi! Ne budi razlog njenoj neprilici pa kad u gluho doba noći ustane da ne udari u zid pa da krvari i da se njena krv mješa sa suzama koje su izazvane zbog njenog milog koji ju je ostavio! Ona je ta koju je