Archive: Zrnca mudrosti u vremenu ludosti Subscribe to Zrnca mudrosti u vremenu ludosti

Taksista iz New Yorka je napisao: Stigao sam na adresu i svirnuo. Nakon što je prošlo nekoliko minuta svirnuo sam opet. Pošto mi je ovo trebala biti zadnja vožnja u smjeni, razmišljao sam da jednostavno odem, međutim, parkirao sam auto, došao do vrata i pokucao… „Samo minut“, odgovorio je slabašan, stariji glas. Mogao sam čuti kako neko vuče nešto po podu. Nakon duge pauze, vrata su se otvorila. Mala žena u svojim devedesetim je stajala ispred mene. Nosila je šarenu haljinu i okrugli šešir sa velom prikačenim na njega, poput nekog u filmu iz 1940-ih. Pored nje je bio mali najlonski kofer. Stan je bio u takvom stanju kao da niko u njemu nije živio već godinama. Sav namještaj je bio prekriven čaršafima. Nije bilo satova na zidovima, niti sitnica ili pribora na policama.

Car je već bio u poodmakloj dobi i znao je da će uskoro trebati izabrati svog nasljednika. Jednog je dana pozvao sve mlade ljude kraljevstva na sastanak. Tada im je rekao: “Vrijeme je da odstupim sa svog prijestolja i izaberem nasljednika. Odlučio sam izabrati jednog od vas ovdje prisutnih.” I nastavi: “Svakom od vas dat ću po jedno sjeme. Želim da to sjeme posadite, zalijevate i vratite se ovdje točno za godinu dana zajedno s onim što ste iz tog sjemena uzgojili. Tada ću prosuditi i izabrati svog nasljednika.” Mladić Ling primio je sjeme kao i ostali. Vratio se kući i uzbuđeno ispričao majci što se dogodilo. Ona mu je pomogla pronaći posudu te je pažljivo posadio sjeme. Svaki dan ga je zalijevao i pratio je li nešto izraslo. Nakon tri tjedna, ostali

Jedan mučenik bez posla se prijavio za posao u Microsoftu kao ‘čistač WC školjki’. Kadrovski direktor ga je primio na razgovor i poslije kratkog testa mu reče: “Primljeni ste. Ostavite mi Vaš e-mail, tako da Vam mogu poslati ugovor i spisak Vaših dužnosti.” On mučenik, zbunjen, odgovori da nema kompjutor, pa samim time ni e-mail. Direktor će na to: “E pa onda mi je žao; ako nemate e-mail, virtualno znači da ne postojite, i ja vas ne mogu zaposliti…” Mučeni siromah, očajan, izađe iz sjedišta Microsofta, bez ideje što bi mogao raditi sa samo 10 dolara u džepu. Uputi se prema supermarketu i tamo kupi gajbicu sa 10 kg jagoda. Za kratko vrijeme, proda sve jagode na komad idući od vrata do vrata i do podne duplira početni kapital. Iznenađen

Postoji nekoliko važnih pravila koja se tiču efikasnog postavljanja ciljeva. PRVO PRAVILO Vaši ciljevi moraju da budu povezani jedni sa drugima na harmoničan način, a ne da budu u odnosu kontradiktornosti. Ne možete da imate cilj da budete finansijski uspešni ili da izgradite sopstveni uspešan biznis, a da istovremeno imate cilj da polovinu svog raspoloživog vremena provodite na kursu za neki sport ili na plaži. Vaši ciljevi moraju međusobno da se potpomažu i pojačavaju. DRUGO PRAVILO Vaši ciljevi moraju biti izazovni. Kada postavite ciljeve, oni moraju sadržati 50 ili više procenata verovatnoće na uspeh. Ovaj nivo verovatnoće je idealan za motivaciju i nije toliko težak da vas lako obeshrabri. TREĆE PRAVILO Morate istovremeno imati materijalne i nematerijalne ciljeve,

Mladi direktor uspješne firme prolazio je u svom novom audiju na putu kući kroz jedno naselje. Vozio je malo prebrzo za dozvoljenu brzinu. Gledao je kako se djeca igraju između parkiranih kola i usporio jer mu se učinilo da je nešto vidio. Kako nije video nijedno dijete učinilo mu se da je pogriješio. Iznenada, jedna cigla je lupila u vrata skupocjenog audija! Zakočio je i vratio se na mjesto s kojeg je bačena cigla. Bijesno je izašao iz auta, uhvatio prvo dijete koje mu je došlo pod ruku, pritisnuvši ga uz auto, urlajući: “Govori ko je ovo uradio? Znaš li kolika je šteta?” Dječak se preplašio i počeo mucati: “Čiko… molim vas, žao mi je… nisam znao šta da uradim… bacio sam ciglu jer nije bilo nikoga da mi pomogne.” Uplakani dječak je rukom pokazao iza parkiranog

Jedan bogati musliman pošao je u džamiju poslije neke proslave i ostavio svoje elegantne cipele napolju. Kada je nakon molitve izašao iz džamije, cipela više nije bilo. “Kakva sam budala”, pomislio je, “kada sam ostavio napolju takve cipele bez čuvara. Tako sam nekog stavio na iskušenje i pružio mu zgodnu priliku da ih ukrade, a inače bi mu ih rado poklonio da mi ih je tražo. Sada sam odgovoran što sam od čovjeka napravio lopova.” *** “Ludaci su najštetniji lopovi, ukradu vam raspoloženje i vrijeme.” – Gete

Pitao neki čovjek jednog muslimana: -“Zašto su vaše djevojke pokrile svoje tijelo i svoje glave?” Musliman se nasmija, uze dvije bombone, otvori prvu bombonu, a drugu ostavi zatvorenu. Obje baci na prljav pod i upita čovjeka: -“Ako te zamolim da uzmeš jedan bombon (sa poda) koji bi ti izabrao?” Čovje razmisli, pa odgovori: -“Ovaj neodmotani” Mudri musliman mu tada reče: -“Tako mi tretiramo i vidimo naše žene!”   Pratite Kalesija Online na Facebooku

Mučenja mladih muslimana Nastupio je mjesec august. Poslije gotovo šest dana glado­vanja, nisam više imao snage. Molio sam Boga da mi u ćeliju pošalje Omera Stupca ili Nusreta Fazlibegovića, da mi sa njima bude lakše i da se duhovno osnažim. U ovim teškim trenucima bio mi je veoma potreban pravi prijatelj i brat. I jedne večeri, oko ponoći, vrata se otvoriše i uđoše dvojica uhapšenika. Stražar nije palio svjetlo. Bio sam bunovan. Čujem nekog od njih dvojice kako pita ima li ovdje Hercegovaca. Nisam mogao u mraku prepoznati lice, ali mi se glas učinio veoma poz­nat. Njih dvojica, sa stvarima ispod ruku, još su stajali uz vrata. Učini mi se da je jedan od njih Nusret Fazlibegović i kad sam ga zovnuo: – Nusrete, on se odazva i prepozna me. Priđe mi i zagrlili smo se

Jedan veliki učenjak zabilježio je sljedeće: “ Umrla mi je žena, pa mi je na žalost došao moj dobri prijatelj Muhamed. Sjedili smo dugo i on mi je ispričao ovu priču: U jednom ranijem narodu bio je jadan vrlo učen i pobožan čovjek, i ljudi su se njemu obraćali kada su imali kakvih problema. Taj čovjek je imao prelijepu ženu i veoma mnogo ju je volio. Ona mu je, međutim, iznenada umrla i on je toliko tugovao za njom da se povukao u kuću, zakljućao ulazna vrata i potpuno se povukao od ljudi. Više nikoga nije primao unutra. Kad je za to saznala jedna žena, došla je pred njegovu kuću i rekla da ga mora nešto pitati, ali da to mora učiniti nasamo. Kad su svi otišli svojim kućama, ona je ostala stajati sama pred njegovim vratima, pa kad su ga njegovi ukućani izvjestili

Priča se da je neki čovjek bio veoma siromašan. Živio je sam sa ženom koja je bila pobožna i poštena.Jednom mu ona reče: – Mi za jelo nemamo više ništa! Čovjek iziđe tražeći nafaku i opskrbu od Allaha, pa tako idući nađe kesu i u njoj hiljadu dinara. On se jako obradova i ode kući, a kad je njegova žena za to čula reče mu: – Kada se izgubljena stvar nađe, propis je da se to razglasi kako bi se vlasnik te stvari pronašao. Siromah ode u harem džamije da razglasi to što je našao, a tamo ču glas čovjeka koji je vikao: – Neka se javi onaj koji je našao kesu s hiljadu dinara! Siromah se odmah javi, a onda mu taj čovjek reče: – Taj novac pripada tebi i uz to još devet hiljada dinara! Siromah ga upita: – Da li se ti to izigravaš sa mnom? Onaj