“Kada kap sjemena u materici provede četrdeset i dvije noći, Allah pošalje meleka koji joj dadne oblik, sluh i vid, formira kožu, meso i kosti. Zatim melek upita: Gospodaru, hoće li biti muško ili žensko? Gospodar odredi šta hoće, melek to zapiše, a zatim upita: Gospodaru, kolika mu je nafaka? Gospodar odredi šta hoće, a melek zapiše. Nakon toga melek izađe sa stranicom u ruci i na to ništa ne dodaje niti oduzima.

Tako glasi jedan od najpoznatijih hadisa kojeg bilježi Muslim, a koji govori o sudbini.

Ovaj hadis postaje još važniji kada znamo da je nauka tek nedavno ustanovila ovakav način razvoja embrija u materici. Dakle, šest sedmica nakon oplodnje traje stvaranje embrija (iz zigota). Sljedećih šest sedmica nastaje fetus, a nakon otprilike isto toliko vremena (četrdeset dana) fetus se razvija u prepoznatljiv oblik ljudskog tijela (grudu mesa).

Nauka je također ustanovila da fetus može misliti. Prvih 120 dana života fetus ne razmišlja: “Mozak fetusa je električki miran prvih šest sedmica života. Nakon ovog vremena, počinju se dešavati lagane aktivnosti slabog intenziteta, iako mozak ne razmišlja u pravom smislu te riječi.” (Fetus koji razmišlja) Ali, nakon 120 dana, nakon što duša biva udahnuta u fetus, započinju moždane aktivnosti: “Fetus postaje svjestan tokom drugog trimestra…postoji ultrazvučni dokaz da oko 23 sedmice fetus sanja. Sanjanje je svakako znak prisustva mentalnih sposobnosti koje su neophodne za razmišljanje…(Fetus koji razmišlja)

Postoji još mnogo stvari koje fetus može raditi u ovom periodu. Može izražavati emocije (sreću, strah, gađenje itd.) kroz izraze lica. Može pokazivati uznemirenost kroz sisanje palca ili protestvovati udaranjem.

Jedan od važnih elemenata razvoja tokom ovog perioda je mogućnost razlikovanja i prepoznavanja zvukova. Neka provedena ispitivanja to dokazuju: Novorođenče više voli slušati riječi koje mu je majka govorila dok je bio u utrobi, nego nepoznate riječi. Novorođenče će prepoznati i kopirati majkine riječi. Kada mu se pusti muzika koju je majka slušala u trudnoći, novorođenče se umiri.

Ono što je značajno u svemu ovome je da se bebe mogu poučavati Kur’anu (ili nekim surama iz Kur’ana) dok još borave u matericama. Zamislite da učite Kur’an svaki dan svojoj bebi dok je još u utrobi, pa da nakon rođenja ona preferira Kur’an nad ostalim knjigama i zvukovima. Prepoznaće Kur’an i pokušati ga oponašati, a koristiće učenje Kur’ana da nađe utjehu. Zar to nije ono što svi želimo za svoju djecu? Zamislite vašu nagradu, zbog dara koji ste Allahovom milošću, udijelili svojoj djeci. Vaša nagrada će biti dvostruka: jedna za vas jer ste učili Kur’an, a druga za vas i vaše dijete jer ste ga podučili Kur’anu.

Čak iako ne možete proučiti cijeli Kur’an, šta god da pročitate, donijeće vam oboma korist. Nekoliko sura dva puta dnevno će usaditi ljubav prema Kur’anu u srce vašeg djeteta. Zato, sljedeći put kad budete trudni, umjesto da gledate televiziju ili slušate muziku, posegnite za Kur’anom i počnite učiti.

Izvor: ”Fetus koji razmišlja”

(Priredila i obradila: Ummu Somayya Reyhana)