Kako si Vaha, imaš li daha, još jedna tekma na tebe čeka, gdje ti je Emir, taj stari nemir i njega čeka zelena rijeka…

Legendarnog skakača sa Starog mosta često sretnem u Mostaru, što nije slučaj sa legendarnim centarforom. Jer, Vahid Halilhožić godinama ne živi u gradu na Neretvi. Posljednji naši susreti bili su u Zagrebu, dok je vodio Dinamo, a upravo zbog Vahe smo mi bosanskohercegovački novinari redovno pratili nastupe modrih u Ligi prvaka.

“Prije svega, želim da pozdravim novinare iz moje Bosne i Hercegovine koji su došli da me podrže”, govorio je Halilhodžić na presicama uoči nastupa u Ligi prvaka.

Stopama brata Salema 

Ta epizoda na Maksimiru se završila, a ponosni Halilhodžić je ubrzo preuzeo reprezentaciju Alžira s kojom je Bosna i Hercegovina nedavno igrala prijateljski susret. Nakon minimalne pobjede BiH, Vaha je imao puno riječi hvale i za njegove zmajeva, jer gdje god da je bio uvijek je isticao da je Bosanac, Hercegovac.

“Imamo napad koji bilo kome može dati jedan, dva ili više golova. Ako se ovaj put ne plasiramo na Mundijal, stvarno onda ne znam. Sušić je na najboljem putu da se po prvi put plasiramo na jedno veliko takmičenje.”

Nedugo nakon ove prijateljske utakmice Vahu je zatekla tužna vijest. Umro mu je brat Salem, također nekada igrač Veleža, treći strijelac rođenih u istoriji kluba. Prilikom posljednjeg ispraćaja Halilhodžić je rekao.

“Salem je imao veliku dozu humanosti, imao je svoje principe, bio je vjeran svojoj porodici, ovom gradu, svojim prijateljima, svom Veležu i s toga puta nikada nije silazio. Osjećamo veliku tugu, ali smo ponosni na njegov rad, njegovo životno djelo i mislim da država BiH i Mostar trebaju biti ponosni na ovakvog sina. Hvala mu još jedanput za sve.”

Upravo, na nagovor brata Salema Vaha je krenuo u fudbalski svijet. A sve je počelo u Jablanici gdje je 15. oktobra 1952. godine rođen Vahid Halilhodžić. Prve korake napravio je u Turbini, a 1967. godine prešao je u omladinski pogon Veleža. Za prvi tim je debitovao 1972. godine. Sa ekipom Veleža osvojio je Kup maršala Tita 1981. godine u onoj čuvenoj utakmici protiv Želje, u kojoj su Mostarci slavili s 3:2.

“To je bio moj jedini trofej sa Veležom. Na Terazijama je bilo 20 hiljada ljudi. Ta utakmica je bila sa najviše emocija jer je bila moja posljednja u dresu Veleža. Za Veležom sam odigrao 400 utakmica i postigao 250 golova.”

Odlazak u Francusku 

Nakon Veleža, nastavlja u Francuskoj, u Nantu i PSG-u, gdje je Halilhodžić i završio svoju karijeru.

“Sa Nantom sam bio prvak Francuske, a 1983. i 1985. bio sam najbolji strijelac francuske lige”.

Nakon okončanja igračke karijere, Halilhodžić ostaje u fudbalu. Vodio je prvo Velež do agresije na BiH, zatim francuski Beauvais-Oise, pa marokansku Raja Casablancu s kojom osvaja titulu prvaka. Francuskog dugoligaša Lilla iz druge lige doveo je do Lige prvaka. Nakon Lilla od ispadanja iz lige spasio je Rennes, a onda je preuzeo PSG s kojim je osvojio Kup. Vodio je još Trabzonspor, Ittihad, Dinamo s kojim je osvojio titulu prvaka i Kup. Bio je na kormilu reprezentacije Obala Slonovače, a sada Alžira.

Najteža tema sa njim u razgovoru je uvijek bio Mostar, odakle je jedva izvukao živu glavu za vrijeme agresije. I prije više od deceniju kada smo razgovarali bio jako ogorčen, kao i što danas izjavljuje u medijima.

“Na onoj strani nije moj Mostar”, kaže Vaha koji i dalje ima daha i još mnogo tekmi na njega čeka, ako Bog da.

Igrao i za reprezentaciju Evrope 

Vahid Halilhodžić bio je jedan od najboljih igrača sa prostora bivše Jugoslavije. Za mladu
reprezentaciju bivše Jugoslavije odigrao je dvanaest utakmica u kojima je postigao dvanaest golova, a za “A” selekciju petnaest utakmica i u osam navrata je tresao mreže. Učesnik je Mundijala u Španiji 1982. godine. Prema mnogim mišljenjima, Halilhodžić je trebao mnogo više puta oblačiti dres sa državnim grbom.

“Prezime mi bilo dugo, pa nije moglo da stane u novine i na semafore. U Zvijezdi, Partizanu, Dinamu i Hajduku, bilo je kraćih prezimena, govorio je Vaha koji je dva puta nastupao i za reprezentaciju Evrope.

Vahin je život je roman 

Život piše romane i zakone kakve niti jedan pisac ne može smisliti. Vaha je u svom dosadašnjem životnom romanu imao više različitih uloga:

“Danas sam bio bogat, a sutra samo u farmerkama. Moj život je jedan pravi roman o uzdizanju i padanju”, govorio je legendarni Vaha.

Dovoljno je kazati da je u zrelom životnom dobu, devedesetih godina u Francuskoj krenuo kao da je tek rođen. Prvo je postao državljanin Francuske, a Francuzi su ga prihvatili kao rođenog i nekoliko godina poslije mu dodijelili orden Legije časti.

oslobodjenje