Kada je u ljeto 2016. godine Leon Benko napustio Sarajevo, navijači kluba sa Koševa pomalo skeptično su doživjeli dolazak Mersudina Ahmetovića kao napadača koji treba zamijeniti sjajnog hrvatskog golgetera.

Benko je nemilosrdno tresao mreže i bio je veliki ljubimac pristalica bordo boje. Takvog strijelca, evropskog kova, nije lako nadoknaditi i poređenja su bila neminovna. Ali, oni nešto pronicljiviji fudbalski zaljubljenici, koji su Ahmetovića gledali i u Slobodi, znali su da je Bordo tim dobio izuzetno kompletnog napadača, koji u određenim segmentima može i više doprinijeti ekipi.

Korpulentan, ali tehnički dovoljno kvalitetan da sačuva loptu i proslijedi je, Ahmetović je tip napadača koji otvara mnogo prostora saigračima. Uvijek borben do maksimuma, vršeći presing na protivničke odbrane, svojim kretnjama nudi potrebnu dubinu u napadačkom segmentu, koju često mogu koristiti i igrači koji se ubacuju iz drugog plana. Nenadmašan je u igri glavom, ali posebno plijeni borbenošćukojom je odmah pridobio navijače u svim ekipama u kojima je igrao. Čak i kada ne postiže golove, njegov doprinos ekipi je nemjerljiv. Ako neko sumnja, dovoljno je da pogleda posljednji derbi sa Grbavice i Ahmetovićevu ulogu kod drugog i trećeg gola, kada se izborio za lopte koje su bile gotovo izgubljene.

Šest godina pekao je zanat u Rusiji, jednu sezonu proveo je i u Kazahstanu, te se u januaru 2015. godine vratio u Premijer ligu. Na nagovor Zajka Zebe, njegovog dobrog prijatelja sa kojim se upoznao u Rusiji, ponovo je obukao dres Slobode. Ipak, po povratku iz inostranstva napravio je pauzu od tri mjeseca bez treninga, tako da je polusezonu na Tušnju uglavnom ulazio sa klupe. Nakon što je prošao kompletne ljetne pripreme sa Tuzlacima, već u narednoj je zablistao i bio je jedan od nosilaca igre ekipe koja je bila vicešampion i igrala finala Kupa BiH, da bi pomalo iznenada u paketu sa Elvisom Sarićem prešao na Koševo.

Popularni Ahmet debitovao je u bordo dresu na Grbavici u gradskom derbiju i to na kakav način. Odmah je postigao prvijenac (1:1), a već u narednom kolu “nebeskim skokom” srušio je i aktuelnog prvaka ekipu Zrinjskog (2:0). Ipak, Sarajevo je prolazilo kroz težak period na početku sezone, nakon šest godina prvi put je ostalo bez Evrope i suočilo se da dosta kadrovskih promjena, ukljućujući i smjenu trenera Almira Hurtića kojeg je naslijedio Mehmed Janjoš. Na kraju se moralo zadovoljiti trećom pozicijom i finalom Kupa koje je nakon boljeg izvođenja jednaesteraca pripalo Širokom, a Ahmetović je sa 12 golova u svim takmičenjima bio prvi strijelac ekipe, ali sa samo tri pogotka na proljeće.

I naredna sezona počela je brojnim promjenama u igračkom kadru i šokantnim ispadanjem od moldavske Zarije u kvalifikacijama za Evropsku ligu. Janjoš je podnio ostavku, ekipu je kratko preuzeo Senad Repuh, a već u sedmom kolu PL po peti put u karijeri na klupu Sarajeva sjeo je Husref Musemić. I nekako, dolaskom Musemića, koji je i sam bio vrhunski centarfor i koji ga je vodio i u Slobodi, Ahmetović je postao još ubojitiji u bordo dresu. U jesenjem dijelu dao je 13 ligaških golova, ali je u drugoj polusezoni u kojoj se mučio i sa povredom samo jednom tresao mrežu. Sarajevo je kao trećeplasirano jedva izborilo Evropu, a ponovo se spominjalo famozno “Ahmetovićevo proljeće”.

Čak i u Slobodi iz koje je stigao u Sarajevo na početku sezone 2016/2017, robusni napadač nije briljirao u drugom dijelu sezone u kojem je tuzlanski tim bio vicešampion. Postigao je deset ligaških golova, ali samo jedan na proljeće.

Sve to nije ulijevalo povjerenje mnogim navijačima Sarajeva pred drugi dio ove sezone. Bordo tim se našao i još uvijek je u igri za oba trofeja, ali jasno je bilo da su na putu do konačnog cilja potrebni i Ahmetovi golovi i asistencije. Nakon devet pogodaka u prvom dijelu šampionata i drugi je otvorio furiozno. Postigao je po gol uz asistenciju na gostujućim mečevima sa Tuzla Cityjem i Širokim Brijegom, a i na Koševu protiv Krupe bio je strijelac, najavivši svoje “zlatno” proljeće. Prvi put od povratka u Premijer ligu.

U međuvremenu izborio je i penal za važnu pobjedu protiv Zrinjskog u prvom susretu četvrtfinala Kupa, nakon čega je Sarajevo u Mostaru potvrdilo prolaz u polufinale, a sa dvije fenomenalne asistencije na Grbavici dao je ogroman doprinos u velikom trijumfu protiv Željezničara 0:3. Iako na posljednja tri ligaška meča nije tresao mreže, napadač Sarajeva je ostao ključni igrač tima i to je ono po čemu se razlikuje od svih drugih napadača u ligi. Iako za špic igrače važni da “žive od golova”, Ahmetović i kada ne postiže pogotke svojim drugim kvalitetama je od krucijalnog značaja za ekipu, a to veoma cijene i treneri kod kojih je Ahmetović neupitno prvi izbor u svakoj situaciji.

Tokom ove sezone specijalizovao se za derbi utakmice. Gledajući njegov učinak protiv klubova koji dolaze iz “velike četvorke” (Zrinjski, Široki Brijeg, Željezničar), na osam susreta postigao je šest golova i ostvario je pet asistencija. Teško se sjetiti nekog poslijeratnog igrača Sarajeva, osim Emira Obuće, koji je imao takav utjecaj u najvažnijim utakmicama. I sve to sa pune 34 godine na plećima.

Poznata je i Ahmetovićeva priča s početka karijere kada se iz jednog malog sela kraj Kalesije otisnuo trnovitim putem ka statusu profesionalnog fudbalera. Dok je igrao u Radničkom iz Lukavca, satima je pješačio kako bi stigao na trening. Ako je imao sreće, mijenjao je i po tri autobusa, a nakon povratka sa gostovanja nerijetko je spavao i u svlačionici. Kuća je bila daleko, a prevoza nije bilo.

“Kad su mnogi izlazili i družili se, ja sam morao trenirati, otići od kuće, od društva s kojim sam provodio vrijeme svakodnevno. Budete odsutni od kuće po pola godine, ali isto tako se upoznaju mnogi ljudi, gradovi, kontinenti, tako da je ipak više prednosti. Ako ne dajete maksimalno u poslu teško je postići cilj, jer fudbal ne oprašta sitnice”, rekao je u jednom od intervjua Ahmetović.

O njegovoj radnoj etici i posvećenosti, posvjedočit će i mnogi bivši, ali i aktuelni saigrači koji su fascinirani Ahmetovićevom pojavom. Takav profesionalac vjerovatno nije viđen u premijerligaškim okvirima i u tome je tajna njegovog uspjeha i visokog nivoa koji održava u poznim igračkim godinama.

Ukoliko sa Sarajevom osvoji titulu, a na dohvat ruke je i Kup, biće to kruna karijere Mersudina Ahmetovića. Napadača koji i kada ne postiže golove, daje mnogo za ekipu…

(SCSPORT.BA/HARIS HALVADŽIJA)