Bili su najbolji prijatelji. Dijelili školsku klupu i zajedno provodili najljepše momačke dane, ali i one najteže. Imali su snove, planove kao i svaka mlada osoba. Te momačke snove prekinula je agresija na BiH. Prekinuo je Genocid.

U borbi da spase živote Mujo Delić i Juso Cvrk zajedno su krenuli preko šume sa grupom muškaraca.

Mujo, Juso i još nekoliko momaka išli su u izvidnicu. Išli su prvi ispred kolone, koju su na svakih nekoliko kilometara čekali na određenim lokalitetima. Upravo je ovoj grupi bilo najteže, zbog činjenice da nikada nisu znali gdje bi ih mogao sačekati agresor.

Sijale su granate, meci na sve strane. Put spasa pretvorio se put smrti. Dan, 15. juli 1995. godine, kada su trebali preći na slobodnu teritoriju postao je dan iz pakla.

Juso nije uspio preći. Dijelilo ga je samo nekoliko sati do slobodne teritorije. Ubili su ga. Lančič koji se nalazio u njegovom džepu je sve što je Jusinom sinu, koji se rodio nekoliko dana prije ubistva oca, ostalo od oca.

Nakon dvasedet šest godina na mjestu gdje je ubijen Mujin najbolji prijatelj Juso, ove godine je doveo njegovog sina na “Marš mira” i pokazao mjesto gdje mu je otac ubijen. Ništa manje tuge ni emocije nije bilo kao i onog dana kada je gledao da mu prijatelj umire. Bol koju nosi sa njim će živjeti do kraja života.

Više u videu: