Tridesetosmogodišnja Almedina Čamdžić prije 20-tak godina bila je sasvim obična mlada djevojka. Pred njom je bio život i ostvarenje snova. S prvim danima punoljetstva položila je vozački ispit C kategorije, u to vrijeme postala je jedina žena u Zeničko-dobojskom kantonu koja je sjela u kamion. Jer uprava ta vozila bila su njena strast. Baš kao i BRZA VOŽNJA. Poslije završetka srednje škole počela je raditi u autoškoli u vlasništvu njene porodice koja joj je za osamnaesti rođendan poklonila prvi automobil. Kroz posao je upoznala momka, kasnije i vjerenika s kojim je planirala zajednički život. A onda je sve stalo. Brzina joj je promijenila život. U teškoj saobraćajnoj nesreći uspjela je preživjeti. A vjerenik… on je otišao svojim putem. Ona je ostala sama, zauvijek vezana za invalidska kolica.

Nakon nesreće, u sarajevskoj bolnici provela je nekoliko mjeseci, a oporavak je trajao godinama.

Nesreća joj je u potpunosti promijenila život. I njoj i njenoj porodici. Sedam godina bilo je potrebno da ponovo počne da živi, da izađe među ljude. 12 godina poslije nesreće ponovo je za volanom i svoju životnu priču prenosi mladim naraštajima u okviru projekta ”Vozim, iako ne hodam” koji u cijeloj Federaciji BiH provodi Savez udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Unsko-sanskog kantona.

”Cilj ovog projekta jeste da do što više mladih dopre živa priča mene kao osobe s invaliditetom koja sam zbog neodgovornog ponašanja osoba sa invaliditetom već 20 godina, da im ukažemo koliko saobraćaj može biti štetan po njih i koliko nije bezazleno to da sjednu za volan i idu dalje”, kaže Almedina Čamdžić, učesnica projekta ”Vozim, iako ne hodam”.

Ova životna priča mnoge mlade osobe podstakla je na razmišljanje. Almedinina želja je da njena priča, NE POSTANE njihova. Želi da mladi izvuku pouku i poruku koja će im koristiti u budućnosti.

”Iz same priče koju smo čuli, malo me to potreslo, upalili su mi se klikeri u glavi, da trebamo da kad vozimo ne pijemo, kad piješ ne voziš, da trebamo pratiti signalizaciju, da pratimo pravila”, navodi Nejra Bajrami, učenica Hemijske škole Tuzla.

Tokom prezentacije u okviru pomenutog projekta, kroz svoju životnu priču prikazuje mladima šta ne trebaju činiti prilikom vožnje kako bi izbjegli posljedice zbog kojih je ona danas u invalidskim kolicima. Jer, najčešći uzroci saobraćajnih nesreća su:

Brza vožnja neprilagođena ulovima na putu (32,7 %)

Korištenje mobitela u toku vožnje

Vožnja pod utjecajem alkohola i drugih opojnih sredstava

Nepoštivanje saobraćajne signalizacije

Nepovoljni uslovi na putu.

”Da li je ijedno zadovoljstvo vrednije nečijeg života. Definitivno moja lična poruka je da moja priča ne postane njihova priča ili priča nekoga drugog njihovom krivicom”, poručuje Almedina.

Zabrinjavajući je podatak da su u 50 posto slučajeva saobraćajnih nesreća u našoj zemlji učesnici osobe dobi od 19 do 30 godina. Saobraćajne nesreće se dešavaju najčešće u dane vikenda u satima između ponoći i 4 sata ujutro.

Uprskos invaliditetu, ova djevojka nastavlja ispunjavati svoje snove. Već osam godina je za volanom automobila, pokrenula je vlastiti biznis za proizvodnju posteljnog rublja, učesnica je sportskih takmičenja za osobe sa invaliditetom i dobitnica brojnih medalja, aktivistkinja je u velikom broju nevladinih organizacija. Želja joj je ponovo sjesti u kamion, mada će za to trebati više truda i napora.