Porodica Halilović već šest godina živi u kolektivnom centru u Memićima. Majka Remza Halilović i otac Dženis sa četvero djece žive u nehumanim uslovima. Bebica od dvije godine ovoj porodici daje snagu da nastavi dalje i ne odustaje. Majka Remza govori kako je jutros uzela od komšije vrećicu brašna, te da više ne zna do kada će moći ovako.“Ovdje sam došla bez pitanja, živjela sam u kući gdje nije bilo krova. Svaki dan sam išla u Opštinu, Mujo mi je obećao da će riješiti moje stanje. Ovdje su ove prostorije bile prazne, niko nije živio tu, mi smo se potrudili da nađemo čovjeka kome je pripadalo ovo. Uspjeli smo dobiti ove sobice i ovdje živimo već šest godina”, ističe Remza.

Njena djeca je sa tugom gledaju, ona kaže da nije mogla ni zamisliti ovakav život.

„Ovo nisam zaslužila, niko a ni ja. Moj otac je bio borac Armije RBiH. Za šta se on borio? Vjerujem da se nije borio kako bi mu kćerka ovako završila“, govori kroz suze Remza.

Njena djeca; Ćazim (2), Edita (5), Anita (7) i Dženita (10) žive u dvije male sobice. Vlaga je okupirala zidove a prozora na kupatilu nemaju. Remza kaže da njima treba svaka pomoć, počevši od hrane pa na dalje.

„Treba mi djeci odjeća i obuća, treba mi hrane, treba mi sve, eto“, govori Halilović.

Problem sa komšijama

Osim tužne sudbine koju je zadesila ovu porodicu, njihov život je postao pakao nakon useljenja Husić Ismeta. Oko trideset lutalica Ismet je smjestio u svoju sobicu, a ta sobica se nalazi neposredno kraj djece. Užasan smrad i buhe postali su dio svakodnevnice ove porodice.

” Prvo su počeli žohari, uši, ja na to nisam navikla, držala sam uvijek do toga da su mi djeca čista. Komšija je počeo dovoditi lutalice, bude ih preko trideset u toj sobici s njim, a mene gotovo ništa osim zida ne dijeli od njega. Prvi put me strah u životu, ko zna šta on s njima radi. Niko ne radi, imamo samo primanja dječijeg doplatka i ako čovjek gdje nađe da radi. Na kraju svega toga, dolazi čovjek koji se useljava ovdje, čopor pasa živi s njim. Prije dvije noći ugledala sam prvu buhu na dijetu. Prije mjesec i po išla sam u Opštinu, Mujo Tosunbegović ga je upozorio da će biti izbačen i više nikad nisu došli. Jučer je ujutro svekrva išla, ne smijem u školu djecu da šaljem, svaki dan im pregledam glave”, govori Halilović.

Problem još jedan kako kaže Remza jeste što službe prebacuju jedna na drugu odgovornost za ovaj slučaj.

“Mi nemamo gdje da se vratimo, Centar za socijalni rad smo posjetili, kaže da on nije njihov slučaj. Plakala sam i molila da mi se pomogne. Zvala sam i Instituciju ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine, svi su bili na seminaru i da zovem u ponedjeljak kako bi mi dali instrukcije šta da radim”, govori Remza dok plače.

Kontaktirali smo službe

Povodom ovog problema kontaktirali smo pomoćnika načelnika općine Kalesija, Muju Tosunbegovića. On je za NTV rekao da je slučaj komplikovan, jer nisu u mogućnosti da izbace ovog čovjeka iz kolektivnog centra, a na molbu da prestane s tim nije reagovao.

„Išli smo da razgovaramo s njim, rekli da dovodi u opasnost porodice koje žive tu. Pokušali smo i sa prijetnjama, ali on se jednostavno oglušio na sve to. Mi ćemo se potruditi da ovaj problem riješimo uz pomoć JU Centar za socijalni rad“, rekao je Tosunbegović.

Poslije razgovora sa Mujom, kontaktirali smo i direktora JU Centra za socijalni rad Kalesija. On je istakao kako ovaj problem nije u njihovoj nadležnosti, te da su oni uradili sve što su mogli.

„Naše je bilo da tog čovjeka prijavimo kao osobu koja nema krov nad glavom, te da mu pomognemo tako što smo se obratili Muji Tosunbegoviću, a on je za njega našao smještaj“, ističe Izet Hadžić.

Hadžić je također rekao kako će u narednom periodu intenzivno raditi na ovom slučaju, te da će pomoći porodicama a posebno Remzi Halilović, koja sa djecom živi odmah do njega.

Ova porodica nije u mogućnosti da bilo gdje ode kako bi izbjegla ovaj slučaj, nažalost, primorani su da to trpe.

Na pitanje da li je muž tražio bilo gdje posao, kako bi mogao brinuti o porodici, rekla je kako je tražio i da ga niko nije htio primiti jer nema iskustva.

“Išao je od Memića do Dubnice, završio je za automehaničara. Tražio je da mjesec dana besplatno radi, samo da stekne iskustvo i da ima platu koliku toliku. Na birou smo preko deset godina”, kaže Remza.

Porodica Halilović se svakako nada da će njihov problem biti riješen, oni više ne znaju šta da rade.

„Molimo sve dobre ljude da nam pomognu, nama ne treba mnogo. Treba mi hrane, odjeće, obuće, moje najmlađe dijete nema šta da obuče. Nadam se da će konačno neko naći način da riješi i ovaj problem sa komšijom“, kaže Remza.

Remza će večeras ponovo sa mužem i djecom spavati u hladnoj sobici, a sutra kada se probudi, prvo će morati ići po „kanticu i hljeb“ u narodnoj kuhinji, kako bi mogla nahraniti svoju djecu. Ona se samo nada da će neko nekada stati iza nje i njene porodice.

Ukoliko želite pomoći ovoj porodici, možete ih naći u kolektivnom centru u Memićima ili kontaktirati na sljedeći broj telefona: 062 363 009.

Porodici možete pomoći i uplatama na sljedeći račun:
1321702010961211 – NLB Banka

Za uplate iz inostranstva:
SWIFT: TBTUBA22
IBAN: BA391320010517655447