“Među njima su duboresci, tesari, filigrani koji se bave srebrom i zlatom. Smatram da je ovo budućnost BiH, jer bez velikih fabrika sa ogromnim ispuštanjem dimova i gasova, u malim prostorima možemo napraviti zanimljiv nakit koji ćemo izvesti u svijet i prodavati”, dodaje Hamidović.

Izumiranje zanata u određenoj mjeri mogli bi zaustaviti i mladi, koji, kako Hamidović kaže, nemaju strpljenja za obavljanje zanatskih poslova koji zahtijevaju vrijeme i posvećenost.

“Mladima je jako teško objasniti da je ovdje riječ o poslovima koji se polako i sa dosta strpljenja obavljaju. Naprimjer, grnčari moraju izdvojiti dosta vremena za nastanak jedne zdjele, a mladi bi da to bude što prije završeno pa se okreću industriji”, nastavlja on.

Ćazim Brkić iz Kladnja trenutno je jedini satler na području Tuzlanskog kantona. Izradom opreme za konje, krave, volove, telad i pse bavi se već 40 godina.

S obzirom da je riječ o izuzetno rijetkom zanatu u BiH, Ćazim zasad ima pune ruke posla, a njegovi proizvodi su zastupljeni širom zemlje.

“Posao je mnogo težak i prljav, ali on mene ispunjava cijeli život. Sve se izrađuje od čiste kože, drveta i svinjske dlake, a najčešće radim komote, oglavine, uzde i cugle za konja. Za jednu izradu jedne komote mi trebaju dva dana, a u poslu mi pomaže i supruga”, pojašnjava nam Brkić.

Ko zna šta je pravi kvalitet taj i cijeni ručni rad, međutim Brkić ističe da mu se nerijetko dešava i da mu mušterije negoduju zbog visine cijene za određeni predmet.

Svoje znanje Brkić prenosi na svog mlađeg brata koji je zainteresiran za ovaj zanat, a koji će potom ljubav prema satleraju, odnosno zanimanju koje je nekada bilo veoma cijenjeno na našim prostorima, pokušati prenijeti na svog sina.

Zanati danas uglavnom opstaju uz pomoć pojedinaca, a državni plan za to kako ih sačuvati ne postoji.